Nekadašnji svjetski juniorski prvak u gađanju zračnom puškom, danas 27-godišnji Miran Maričić, okitio se četvrtom pojedinačnom broncom s najvećih natjecanja (svjetsku je osvojio na seniorskom SP-u u Changwonu 2018., prvu od dvije europske - u Hamaru 2022., a prošle je godine bio treći i na Olimpijskim igrama u Parizu). Novoosvojeno momčadsko srebro mu je četvrto na europskim natjecanjima. Ima bronce s EP-a u Osijeku 2021. i Hamara 2022., te srebro s Europskih igara 2023. u Krakovu.Maričić, Gorša i Sikavica su u pojedinačnim kvalifikacijama osječkog EP-a zajedno skupili 1888,8 krugova i samo ih je 1,3 kruga dijelilo od čeških strijelaca (1890,1) koji su postali europski prvaci. Gorša i Maričić su identičnim rezultatom (630,7 krugova) osvojili treće i četvrto mjesto te tako izborili nastup u finalu, za koje je trebalo imati najmanje 630,1 krugova, što je bila i najava vrlo izjednačenog natjecanja za odličja. Nakon prvih deset metaka u finalu, dvije serije po pet, najbolji je bio Ukrajinac Serhij Kuliš (106,3 krugova), Gorša je bio četvrti (104,5), a Maričić na diobi petog mjesta (104,4). U eliminacijskom dijelu natjecanja najprije je ispao Francuz Lucas Bernard Denis Kryzs, a nakon njega i aktualni svjetski prvak te olimpijski doprvak Šveđanin Victor Lindgren. Sljedeća dvojica koji su ostali bez prilike za osvanje odličja bili su Česi Filip Nepejchal i Aleš Entrichel koji su osvojili momčadsko zlato te je tada postalo jasno da će Hrvatska imati barem jedno odličje, jer su Gorša i Maričić ostali na vatrenoj crti zajedno s Ukrajincem Kulišom i Rusom Iljom Marsovim koji je nastupio kao neutralni pojedinac bez reprezentativnih obilježja.Kuliš i Marsov su ušli s prednošću koju Maričić i Gorša nisu uspjeli nadoknaditi, a kad je na red došao eliminacijski metak za broncu, Maričić je pogodio 10,3 kruga, a Gorša 10,8 i tako su se hrvatski reprezentativci potpuno izjednačili (209,4). Stoga su morali ispucati još jedan metak u raspucavanju. Maričić je opet pogodio 10,3, a Gorša 10,2. Tako je 37-godišnji Bjelovarac, najstariji sudionik ovog finala, ostao na najnezahvalnijem, četvrtom mjestu. U sljedeća dva metka Miran Maričić (229,6) nije uspio dostići drugoplasiranog Marsova (231,2) pa je završio natjecanje s još jednom broncom na velikim natjecanjima.Ukrajinsko-ruski obračun je odlučivao o zlatnoj medalji, a novim europskim prvakom postao je 31-godišnji Serhij Kuliš, čime je iznova dokazao da se u Osijeku sjajno osjeća, jer je u gradu na Dravi u ovoj disciplini dvaput bio pobjednik Grand Prixa (2022. i 2023.). To mu je prvi pojedinačni naslov europskog prvaka, a triput je osvajao srebrna odličja, ali u gađanju malokalibarskom puškom (50 m). Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita sjajnim strijelcima na osvojenim odličjima u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji Europskog prvenstva u Osijeku!

Osijek, 10. ožujka 2025. - Lijepe vijesti stižu iz Osijeka s Europskog prvenstva u streljaštvu. Brončani olimpijac Miran Maričić osvojio je i europsku broncu u gađanju zračnom puškom (10 m), a u istoj disciplini osvojio je i momčadsko srebro, skupa s Petrom Goršom i Josipom Sikavicom.

Momčadsko srebro (Gorša, Maričić, Sikavica) i pojedinačna bronca Mirana Maričića na EP-u streljaštvu u Osijeku

Do prve pobjede u karijeri doskijala je 29-godišnja Austrijanka Katharina Truppe koja je u prvoj vožnji imala šesti rezultat, da bi trećim najboljim vremenom druge vožnje postavila ukupno vrijeme od 1:42.08 minuta, koju nitko od preostalih skijašica nije uspio nadmašiti. Za dvostruko slavlje Austrijanki pobrinula se Katharina Liensberger koja je za pobjednicom zaostala samo pet stotinki. Na prilično uništenoj i mekanoj snježnoj podlozi Truppe nije uspjela nadmašiti ni najtrofejnija skijašica u povijesti, Amerikanka Mikaela Shiffrin, koja je imala gotovo sekundu prednosti iz prve vožnje, ali je na kraju za Austrijankom zaostala za 19 stotinki. No to joj je bilo dovoljno za treće mjesto i ukupno 156. postolje u utrkama Svjetskog kupa te status apsolutne rekorderke. Nadmašila je i legendarnog Šveđanina Ingemara Stenmarka, koji je karijeru završio s 155 plasmana na postolje. Priliku za bolji plasman u Åreu Zrinka Ljutić je propustila pogreškom u zadnjoj dionici prve vožnje, koja joj je odnijela previše vremena. Pokušala je nešto popraviti u drugom "laufu", ali je u teškim uvjetima imala tek 22. rezultat pa je za pobjednicom zaostala 98 stotinki. No, za sedam stotinki je bila brža od Švicarke Camille Rast te je još malo (za dva boda) povećala prednost u odnosu na nju u borbi za slalomski Mali kristalni globus. Uoči posljednje slalomske utrke 27. ožujka u američkom Sun Valleyju, Ljutić ima 41 bod više od Rast, a za osvajanje Malog kristalnog globusa priliku imaju još dvije skijašice - Austrijanka Katharina Liensberger koja zaostaje 51 bod te Švicarka Wendy Holdener čiji je zaostatak 96 bodova. Zrinka Ljutić je sa 790 bodova ponovno zasjela na treće mjesto u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa, a na četvrtu poziciju potisnula je Talijanku Sofiju Goggiu (771). Ispred naše skijašice su vodeća Talijanka Federica Brignone s 1294 boda i Švicarka Lara Gut-Behrami koja ima 972 boda. (h/hoo/vk)

clanci-slike/Zrinka-Ljutic_Are_EPA-FaH.jpg

Åre, 9. ožujka 2025. - Najbolja hrvatska skijašica, Zrinka Ljutić, ostala je na vodećoj poziciji u borbi za Mali kristalni globus, nakon što je pretposljednju slalomsku utrku Svjetskog kupa, voženu u švedskom Åreu, završila na desetom mjestu. Finale ovosezonskog Svjetskog kupa na rasporedu je od 20. do 27. ožujka u američkom Sun Valleyju.&nbsp;

Desetim mjestom u švedskom Åreu, Zrinka Ljutić povećala prednost u 'utrci' za slalomski Mali kristalni globus

Osim posjeta HOO-u, vodeći dužnosnici World Boxinga prethodno su razgovarali s domaćinima u Ministarstvu turizma i sporta RH, a cjelodnevno su gosti i Hrvatskog boksačkog saveza. Na konferenciji za medije sudjelovali su: predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, predsjednik World Boxinga Boris van der Vorst, član Izvršnog odbora i Olimpijske komisije World Boxinga Michael Müller (ujedno i glavni tajnik Njemačkog boksačkog saveza), predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Bono Bošnjak i glavna tajnica HBS-a Nikolina Jurić.Domaćin skupa, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, iskazao je bezrezervnu potporu udruzi preko koje boks na globalnoj razini trasira put povratka u obitelj olimpijskih sportova.&nbsp;- Zahvaljujem gospodinu Van der Vorstu na ovom posjetu i uvjeravam vas da će imati svu našu potporu u tome da organizacija, kojoj je na čelu, bude stvarni nositelj ne samo boksa u smislu nastupa na Olimpijskim igrama, nego i onoga što je nas silno razveselilo - fair playa, čistog i poštenog suđenja te svih inovacija koje će se uvesti u taj sustav. To je još jedna garancija da se pod okriljem ove organizacije boks može i dalje razvijati kao iznimno popularni sport - kazao je Mateša te dodao:- Nakon što boks, kao klasični sport, ostane u programu Olimpijskih igara, onda sve prelazi u ruke našeg dragog predsjednika Bone Bošnjaka i njegove ekipe da našim boksačicama i boksačima osiguraju kroz olimpijske kvalifikacije nastupe na Igrama u LA-u.Predsjednik World Boxinga Boris van der Vorst s neskrivenim je optimizmom uzvratio:&nbsp;&nbsp;- Kao predsjedniku svjetske boksačke federacije velika mi je čast biti u Hrvatskoj jer Hrvatska je jaka boksačka nacija, predvodnica je boksa na Balkanu, ima dobro vođen Savez, što potvrđuje i organizacija ovog sastanka s predsjednikom nacionalnog olimpijskog odbora i dužnosnicima resornog ministarstva sporta. Za nas u World Boxingu najvažnije je održati na životu boksački san u svakoj dvorani na svijetu i u posljednjih nekoliko mjeseci naporno smo radili da bismo bili prepoznati na profesionalnoj razini. Idući nam je korak reinkluzija, odnosno ponovno uključivanje boksa u program Olimpijskih igara u LA-ju. Zahvaljujem predsjedniku Mateši što nas je podržao i što podržava ostvarenje snova boksača u Hrvatskoj. Želimo ujediniti svjetski boks i World Boxing je u dobroj poziciji da to ostvari.Član IO-a World Boxinga Michael Müller kazao je da će i svaki budući predsjednik Međunarodnog olimpijskog obora (a u travnju ove godine Thomas Bach će dobiti nasljednika) imati u interesu nastupe boksača na Olimpijskim igrama jer se radi o jednoj od „perjanica“ olimpijskih sportova.O uspješnosti hrvatskog boksa i Hrvatskog boksačkog saveza govorio je predsjednik HBS-a Bono Bošnjak:-&nbsp;&nbsp;Ulazak u World Boxing mnogo znači za hrvatski boks, za njegovu budućnost i razvoj… A definitivno vidimo njegovu svijetlu budućnost. U povijesti hrvatskog boksa nikada nije osvojeno europskih medalja kao prošle godine, čak 13 europskih medalja. Ovo je jak vjetar svima nama, s obzirom da smo već članovi World Boxinga koji će biti glavni organizator i zastupnik za olimpijske kvalifikacije. Ostajemo tu i nadamo se da ćemo na sljedećim Olimpijskim igrama imati nekoliko boksača, s obzirom na to da imamo jako dobru i kvalitetnu generaciju. Još jednom hvala predsjedniku Van Vorstu na dolasku i svima na podršci, a posebno predsjedniku Mateši.&nbsp;&nbsp; Nova boksačka udruga, Worlds Boxing, ide dalje, spomenuto je 80-ak članica, a boravak u Hrvatskoj njezino izaslanstvo iskoristit će za animiranje nacionalnih boksačkih saveza država u okruženju kako bi joj pristupili. (hoo/vk)

Čelnici - World Boxinga Boris van der Vorst i HOO-a Zlatko Mateša (foto: HOO)

Zagreb, 7. ožujka 2025. - Povodom posjeta Hrvatskoj izaslanstva nove globalne boksačke organizacije - World Boxinga, u prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora održana je konferencija za novinare.&nbsp;

Izaslanstva World Boxinga i HBS-a dobila od predsjednika Mateše potporu boksu kao olimpijskom sportu u LA-ju 2028.

Ako se pitate što trenutačno radi Nenad Šoštarić, najkraći odgovor bi bio - ima posla preko glave. Naime, trener koji je s reprezentacijom osvojio senzacionalnu broncu na Europskom prvenstvu rukometašica 2020. godine, a s Lokomotivom dva naslova prvakinja Hrvatske je, čini se, aktivniji nego ikad.Naime, Šoštarić je trenutno izbornik hrvatske mlađejuniorske reprezentacije, predavač Svjetske rukometne federacije i academic master coach Europske rukometne federacije, voditelj Škole rukometa u RK Zagreb, predavač na Sportskom učilištu, mentor trenerima u Hrvatskoj i izvan granica Hrvatske, a odnedavno i član stručnog trenerskog savjeta HOO-ova Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme. Iako…- Čekam pravu priliku jer bih želio još dvije ili tri godine raditi kao trener i prenositi drugima svoje iskustvo. Gdje će i kada to biti ne znam, jer ljudi planiraju, a bogovi se smiju. Želja mi je raditi ili u klubu ili u reprezentaciji koja želi nešto postići, koja nije zadovoljna osrednjošću i gdje igrači žele raditi. Tražim osnovne uvjete za rad i ambicioznost čitave organizacije da se to što postoji podigne na višu razinu. Kad se takva neka priča pojavi, bit ću sretan da tamo radim - otkriva Šoštarić. Tijekom Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj pisao je i novinske komentare. Uoči SP-a je, tako, napisao „Imamo kvalitetan kadar, ali ne možemo reći da imamo vrhunsku ekipu. Nismo na svakom mjestu pokriveni savršeno. Međutim, rukomet je kolektivni sport i tu odlučuje ekipa. Možemo napraviti puno.“ I pogodio.- Istina, ulaskom u finale napravili smo puno više od tih mojih očekivanja. Prvobitno očekivanje je bilo da dođemo do četvrtfinala i da se vratimo u prvih osam na svijetu, a napravili smo dva koraka dalje što je fantastičan rezultat, posebice za daljnji razvoj našeg rukometa. A ovo što sam rekao je moja filozofija čitavo vrijeme – u rukometu nikad ne može pobijediti pojedinac, nego reprezentacija. Kod nas su iz utakmice u utakmicu iskakali neki drugi igrači, ali je to prije svega bio timski rad, a tim izbacuje pojedinca. I ovdje se pokazalo da je to tako u ekipnim sportovima.&nbsp; Kao trofejni trener nije propustio pohvaliti trenera, odnosno izbornika hrvatske rukometne reprezentacije Dagura Sigurdssona.&nbsp;- On je na Olimpijskim igrama u Parizu imao neku svoju ideju, ali vidio je da ta ideja ne prolazi i nije imao problema s time da kaže „Pogriješio sam“ i tu ideju popravi. Priznao je da taj sustav nije bio dobar i krenuo drugim putem. Nije više svakih 15 minuta mijenjao igrače, nego su ušli oni koji najbolje igraju. I druga stvar, zbog koje mu skidam kapu, je socijalna i emocionalna inteligencija koja mnogim trenerima nedostaje. To je pokazao kada je Duvnjaka stavio na klupu jer je shvatio da je on lider i uvodio ga da igra 's pola noge' s čovjekom više gdje je on rješavao tisuću situacija. Hrvatski rukometaši su se srebrom vratili na svjetski vrh, a Šoštarić vjeruje da bi se tamo mogli i zadržati.- Potencijal postoji. S obzirom na ekipu koja je bila na Svjetskom prvenstvu mi gubimo Duvnjaka, Karačića i Pešića. A ovi ostali dečki koji su bili tamo stekli su nemjerljivo iskustvo i postali su svjesni da znaju i da mogu. Osnova svega u životu i sportu je konstanta i sada je na nama da podignemo sve parametre: organizacijske, igračke, kao i one u odgajanju mlađih dobnih kategorija. Naravno, susrećemo se s problemima koje svi znamo. Infrastruktura je osnovni problem i ona je tragikomična, pogotovo u gradu Zagrebu. Igrači se stvaraju prije svega u klubovima, dok se u reprezentaciji stvaraju zvijezde, odnosno reprezentacija iznjedri te zvijezde. Hrvatski rukometni savez dosta radi isto ono što i Hrvatski nogometni savez, radi na skautiranju našim mladih igrača koji su vani, i dosta njih želi igrati za Hrvatsku. Ali najvažniji je, ponavljam, rad u domaćim klubovima i „proizvodnja“ igrača. Puno se tijekom Svjetskog prvenstva govorilo i pisalo o slaboj gledanosti utakmica u kojima nije bilo Hrvatske. Čak je i Šoštarić u jednom trenutku napisao „Mi nemamo sportsku kulturu“, iako on nema nikakvih dvojbi oko toga vole li Hrvati rukomet.- Mi volimo rukomet i mi volimo rukometnu reprezentaciji. U Zagrebu je i gledanost Lige prvaka dobra ako su rezultati dobri. Volimo pobjednike i to je činjenica, i u rukometu i u svim drugim sportovima. Činjenica je i da nitko neće platiti XY eura da bi gledao Zelenortske Otoke kako igraju protiv Kube. To bi tako bilo i negdje drugdje. Kad govorim o nedostatku sportske kulture onda mislim prije svega na to da mi imamo kulturu ispijanja kave, ali nemamo kulturu bavljenja sportom. Svi mi, i stariji i mlađi. Vi ćete, primjerice, vidjeti da u Oslu za vikend nema nikoga u gradu jer oni onda ili trče po šumi ili skijaju. Ali to je nešto što se razvija od rođenja i što mi moramo usađivati mlađim generacijama koliko je to moguće. Bitno je zato da su djeca i na ovom prvenstvu vidjela svoje idole jer idoli su ti koji te vuku da se počneš baviti sportom, umjetnošću ili bilo čime trećim.&nbsp; Vezano uz navedeno, Šoštarić ističe još jednu pojavu...- Mene muči to što smo mi kao ljudi jako kritizerski nastrojeni. Jer ako šest puta nešto bude dobro, a jednom loše, mi ćemo isticati ono loše. Moramo više gurati pozitivu. Život je pun uspona i padova, pa treba pomoći onda kada je teško. Primjerice, teško da bi se Hrvatska vratila nakon 0:5 protiv Slovenije ili s -4 protiv Mađarske da nije bilo te podrške i emocije s tribina. To je nešto što nam stalno treba. Gledam preko vikenda utakmicu danske lige i naše lige i vidim dvije po kvaliteti, tehnici i taktici jednake utakmice. No, tamo je bolja organizacija, tamo su 'cheerleadersice', vatra, veliki semafori i sve ono što mi radimo u Ligi prvaka. Drugi dan čitam komentare na webu. Na našim stranicama su komentari „ovi nemaju pojma“, „ispada im lopta“, „kakav je to rukomet?“, a na nekoj danskoj web stranici piše „u 23. minuti vidjeli smo savršeno dodavanje“ i slično. Hajdemo i mi potencirati ono lijepo, a ružno nastojati popraviti. Podsjetili smo Šoštarića na još jedan njegov komentar. „Mi nemamo sustav. Nama sport počiva na tri stvari: talentiranoj djeci, roditeljima koji su spremni maksimalno pomoći svojoj djeci i ludim trenerima koji često rade i badava“, napisao je nakon SP-a.&nbsp;- Nemamo sustav u kojem ćemo imati osigurane sve faktore i sve elemente koji su nam neophodni. Kako možemo govoriti u sustavu kada u ovom trenutku svi rukometni klubovi u Zagrebu imaju jednu i pol dvoranu za trening? Kako možemo govoriti o sustavu u kojem, s obzirom da je Dom sportova u rekonstrukciji, mi imamo situaciju da nam prvoligaški klubovi treniraju u 11 sati navečer, da nam djeca treniraju od 10 do pola 12 navečer? Tu govorimo i o djeci od 10, 11 godina. Kako govoriti o sustavu u situaciji kada ravnatelj iz škole izbaci klub koji je u godinu dana okupio 28 djece i otvorio školu rukometa i u njihov termin ubaci rekreativce?&nbsp;Osim toga, svima nama u sportu će biti puno bolje kada ćemo si moći dozvoliti da djeca ne plaćaju članarinu. U klubovima koji su udruge građana djeci treba omogući besplatno treniranje. Mi kroz klubove već sada omogućavamo da juniori i druga ekipa ne plaćaju članarinu, no ostali plaćaju. Neplaćanjem članarine omogućili bismo svoj talentiranoj djeci da se bave sportom jer danas, nažalost, imamo puno slučajeva da se dijete slabijeg imovinskog statusa ne može baviti sportom.&nbsp;&nbsp; S pozicije trenera i izbornika rukometaša Šoštarić i dalje vrlo pažljivo prati i naš ženski rukomet. Hoćemo li se u doglednoj budućnosti opet boriti za europsku medalju kao u njegovo vrijeme?- Dobar posao je napravljen u Podravci koja sportsko dioničko društvo kojem je vlasnik grad Koprivnica, čiji je sponzor Podravka, pa klub ima jako dobru financijsku situaciju, čak i u europskim okvirima. Oni su okupili većinu naših najboljih igračica, što je zapravo bila moja ideja, i rezultati pokazuju da je tamo sve dobro napravljeno. No, reprezentacija je sasvim druga priča. Mladih ima, razvijaju se, no hoćemo li u jednom trenutku opet doći do razine na kojoj smo nekad igrali, to sam bog zna. Treba u našim klubovima stvarati igračice i te igračice trebaju ići, ako ne u Podravku koja je vrh hrvatskog rukometa i igra Ligu prvakinja, a onda u neke kvalitetnije lige poput mađarske, rumunjske, francuske ili one skandinavske. Znači u lige gdje će kroz puno jakih utakmica stjecati iskustva da bi ponovno pomogle reprezentaciji. Jer reprezentacija nije sustav 11 ili 16 najboljih. Reprezentacija je u mojoj filozofiji sustav 16 onih koji igraju najbolje zajedno. Ja živim za to da netko preskoči moje rezultate jer treće mjesto u Europi je izuzetno velik uspjeh. I onda kad čujem „da, ali što je bilo poslije toga?“, ja imam vrlo jednostavan odgovor: Francuska u jednoj fazi osam godina nije osvojila medalju, a Mađarska 14 godina nije igrala u polufinalu europskog prvenstva. Nije veliki rezultat nešto što je lako postići, to je nešto što je proizvod dosljednog rada i 'proizvodnje'.&nbsp; A 1. HRL za žene je, pak, trenutačno…- To je trenutačno varijanta 'Podravka i svi ostali', što je u ovoj situaciji i normalno. Druga po rezultatima i svemu ostalome je i dalje Lokomotiva koja dobro radi s mladima i koja je krenula u izgradnju nove generacije, pa u prvoj ekipi već igraju cure 2006. godište. Ponovno se digla Koka, Dalmatinka je već 2, 3 godine konstantna, tu je i Split 2010. Bitno je da nam ne bude smisao samo igranje između sebe, nego da probamo biti što bolji da bismo imali igračice koje će igrati za reprezentaciju. Liga je dosta izjednačena, utakmice su dosta izjednačene i često klubovi koji su 'autsajderi' pobjeđuju. S druge strane imamo veliku fluktuaciju igračica što ne bi bilo loše kad bi se odlazilo zato da se postane bolji jer se u novoj sredini bolje radi, a ne zbog toga što ćeš tamo dobiti 50 eura više. Htio bih da motiv prelaska mladih igračica iz kluba u klub ne budu samo financije nego to da se u tom novom klubu postane bolja igračica. Pa će onda jednog dana sve to naplatiti.&nbsp; U spomenutom stručnom trenerskom savjetu CIRSP-a su uz Šoštarića još i Nikola Bralić, Zlatko Dalić, Neven Cegnar, Jozo Jakelić, Mladen Katalinić, Igor Kriajimskii, Ratko Rudić, Neven Spahija, Edis Elkasević, Veljko Laura, Vladimir Preradović i Siniša Vitez. Kad vidite sva ta imena…- Prije svega, velika je čast biti u društvu svih tih ljudi koji su tamo i taj krug se neprestano širi. Svatko od nas ima svoje iskustvo i svoja znanja kako pomoći sportu. Naša uloga može biti savjetodavna, ali i edukativna. Mi smo usmjereni na ono što su treneri usmjereni čitav život, a treneri su čitav život vizionari. Primjerice, Nikola Bralić već danas zna kako želi da izgleda četverac koji će eventualno jednom biti oformljen i kakvi zaveslaji veslača u njemu moraju biti. Ja znam kako bih želio da moja ekipa izgleda i na koji način da igra. Moje razmišljanje je da mi trebamo dati viziju budućnosti i razvitka ne samo jednog, nego svih sportova i tako pokušati usmjeriti tok hrvatskog sporta. Naravno, kasniju kroz suradnju s Hrvatskim olimpijskim odborom koji sve to omogućuje, a koji je oslonjen i na vladu RH, uspostaviti neke mehanizme koji su potrebni da bi se sve to ostvarilo i da se sport razvija u pravcu u kojem mi to želimo.&nbsp;&nbsp; Za hrvatski sport često znamo reći da je čudo. Šoštarić se ne boji da bi tom čudu, kao i svima ostalima, jednom mogao doći kraj.- To se očito ne događa jer mi ta čuda ponavljamo iz dana u dan. U jednom trenutku imamo Janicu i Ivicu Kostelića, pa se onda nešto kasnije pojavi Filip Zubčić, pa onda i Zrinka Ljutić koja s 20 godina uzdrma skijaški svijet. Pa onda imamo Gorana Ivaniševića, pa kasnije Ljubičića, pa Ančića, pa Čilića. Pa u atletici, tom bazičnom sportu, stalno imamo vrhunske rezultate, a sad već dolaze i novi s Janom Koščak i Rokom Farkašem i Marinom Bloudekom… Za zemlju s takvom infrastrukturom, to je stvarno čudo. Da ne govorim o kolektivnim sportovima.&nbsp; Ni sve uža baza iz koje se selektiraju hrvatske sportašice i sportaši za Šoštarića nije problem.- Talentirane djece će uvijek biti, djece koja se žele baviti sportom će uvijek biti. Samo ih treba animirati i odviknuti od sjedenja. Neka oni rade na kompjutoru, neka budu vrhunski i u tome, ali neka se uz to bave i tjelesnom aktivnošću i tako izbjegnu pretilost, prisilne dijete i bolesti koje idu uz to. Sljedeća instanca su roditelji koji su spremni gurati djecu, voziti ih na treninge, plaćati opremu i sve ostalo. Treći element su treneri, dio njih, koji su zbilja 'luđaci' i nisu im problem ni vrijeme, ni uvjeti i koji će raditi jer to uistinu vole, i kad su plaćeni i kad nisu plaćeni. Svi mi moramo odgajati djecu da vole sport, a ne da im sport bude navika. Bitno je da ostanu u sportu, ako ne kao natjecatelji, onda kao suci, treneri ili oni koji svoju djecu vode na sport. Idemo svi zajedno stvoriti tu sportsku kulturu o kojoj stalno pričamo.&nbsp; A pritom ne treba bježati od pozitivnih primjera iz zemalja za koje smatramo da imaju tu sportsku kulturu.- Uzeli smo, primjerice, od Amerike puno loših stvari, a nismo uzeli ono što je najbolje, a to je sveučilišni i školski sport. Mi smo nekad davno imali daleko bolje uređeni sustav školskog sporta. U rukometu smo, primjerice, imali glavnu, odnosno najjaču ligu koja se igrala na Trešnjevci svaku nedjelju, srednje škole su igrale takvu istu ligu iza današnjeg muzeja Mimara, a svaki dio grada je imao svoju regionalnu rukometnu ligu. Školska djeca su tako, igrala 10, 12 utakmica ili više tijekom godine, a pobjednik tog srednjoškolskog prvenstva je išao ne europsko prvenstvo. Bilo je slično i u košarci i u odbojci. A danas na školskom natjecanju odigraju četiri utakmice međusobno, peta je već finale i to je sve. Negdje smo se po putu izgubili i trebali bismo to opet pronaći.&nbsp; I još nešto je pritom vrlo važno...&nbsp;- Sve sportašice i sportaše moramo odgajati da budu dobre osobe koje će biti dobar primjer i uzor drugima. Mali postotak onih koji ulaze u sport bit će vrhunski sportaši, ali svi moraju postati vrhunski ljudi - zaključio je Nenad Šoštarić.&nbsp;

Kada govorim o nedostatku sportske kulture, onda mislim prije svega na to da mi imamo kulturu ispijanja kave, ali nemamo kulturu bavljenja sportom, kaže proslavljeni rukometni trener i izbornik

Nenad Šoštarić: Hrvatskim sportskim čudima nema kraja, ona se ponavljaju iz dana u dan

Nika Mühl prava je košarkaška zvijezda u SAD-u, igra za najbolje klubove, snima reklame, a o popularnosti svjedoči i više od pola milijuna pratitelja na Instagramu.&nbsp;Nakon izvrsne karijere na sveučilištu Connecticut, s kojim je nastupila na Final Fouru NCAA, postala je tek četvrta Hrvatica u WNBA, igrajući za ekipu Seattle Storma. Potom je nastupila za Bešiktaš, ali sezonu u Turskoj neće pamtiti po dobrome, već na prvoj utakmici doživjela je tešku ozljedu koljena.&nbsp;- Trenutačno sam u fazi rehabilitacije i do sada mi je vrijeme proletjelo. S nestrpljenjem očekujem povratak na teren, ali i uživam u cijelom procesu. Što se tiče prognoze o tome kada bih mogla ponovno zaigrati, to zaista ne znam. Ovisi o puno detalja, pogotovo nakon ovakve ozljede kakvu sam ja zadobila. Fizička sprema je izuzetno bitan faktor, ali mentalna sprema je ta koja će odlučiti. U svakom slučaju, oporavak od ove ozljede može trajati od devet do 12 mjeseci, pojašnjava Nika.&nbsp;&nbsp; Iza 23-godišnje zagrebačke košarkašice je izazovno razdoblje, u manje od godinu dana iskusila je igranje u NCAA, WNBA i europskoj košarci.&nbsp;- Da, prošla godina je zaista bila turbulentna i puna novih iskustava pa tako i prilagodbi na ta iskustva. Teško je usporediti sve tri razine natjecanja, ali mogu reći da je najveća prilagodba bila nakon što sam s UConna i sveučilišne NCAA lige došla u Seattle, u WNBA. Vremena za prilagodbu praktički nije uopće bilo, već je sezona u WNBA počela dva tjedna nakon što mi je sezona na koledžu završila. Tamo imaš četiri godine za prilagodbu i učenje, stvaranje kemije s ekipom, dok u profesionalnoj košarci na sljedećoj razini, specifično WNBA, za to jednostavno nema vremena. Ondje sam bila okružena najboljim igračicama svijeta svaki dan. To je ritam utakmica i treninga u kojem se jednostavno moraš snaći i odraditi to najbolje kako znaš. Nakon WNBA sam iskusila i par dana profesionalne košarke u Europi, u istanbulskom Bešiktašu, dok se nažalost nisam ozlijedila u trećoj četvrtini prve utakmice. Ja zaista jako volim europsku košarku, atmosferu koju donose europski navijači i kompletan način igre i jedva čekam ponovno zaigrati i iskusiti se u njoj.&nbsp; Nika Mühl je cura iz zagrebačkog kvarta Travno, gdje je napravila prve košarkaške korake, a onda je preko klubova Zagreb, Croatia i Trešnjevka stigla na UConn, koji je s 11 naslova NCAA prvakinja najuspješnije sveučilište u SAD-u. Igranje za takvu ekipu, ali i studentski život u Americi uistinu su nešto posebno.- Općenito iskustvo igranja na UConnu i boravka u Americi mi je bilo predivno. Nisam znala što očekivati kada sam s 18 godina otišla od kuće u nepoznato, ali izuzetno sam sretna i zahvalna što je baš to bila moja tadašnja odluka. Sistem u kojemu možeš igrati košarku na najvišoj razini, s odličnim igračicama i pod vodstvom najboljeg ženskog trenera u povijesti te u isto vrijeme završiti studij bila je ponuda koju nisam mogla odbiti. UConn ima vrlo visoki standard kad je košarka u pitanju, a očekivanja su velika. Svako neosvojeno prvenstvo je za njih te godine neuspjeh. Ondje sam se naučila radu, disciplini, požrtvovnosti, samopouzdanju i nesebičnosti. Uz to sam naučila jezik, stvorila prijateljstva koja ću imati do kraja života, putovala i uživala. Iako je bilo vrlo teško biti daleko od doma tijekom godine, naučila sam vrednovati i cijeniti male stvari i uživati u trenutku, pogotovo kad bih se vratila kući u Zagreb. Geno Auriemma je jedan od najpoznatijih košarkaških trenera u svijetu, s američkom ženskom reprezentacijom ima tri olimpijska i dva svjetska zlata, srušio je mnoge rekorde, član je košarkaške Kuće slavnih, a igračice UConna postale su pod njegovim vodstvom najuspješnije u povijesti NCAA natjecanja.&nbsp;- Trenera Genu ne mogu opisati u samo par riječi. Izuzetno je specifična osoba koju sam kroz svoju koledž karijeru ujedno i mrzila i obožavala. Njegov standard i očekivanja su na razini za koju zna da nijedan igrač nikad neće dostići i tako izvlači najbolje iz svakog svojeg igrača. Osim što je genij i perfekcionist što se košarke tiče, ima nevjerojatnu karizmu i moć da se poveže s ljudima i učini ih boljim. On mi je promijenio život i uvijek sam na njega gledala kao na djeda u svom životu, pogotovo jer sam bila daleko od doma. Svi uvijek pričaju o njegovim uspjesima, prvenstvima, prstenju i medaljama, ali on je prvenstveno skromna i prizemljena osoba s utjecajem na ljude koji je puno veći od same košarke. Nika Mühl je sa svojim Huskiesima igrala na Final fouru NCAA-a. Zanimalo nas je kako sportaši „iznutra“ doživljavaju uzbuđenje i šušur koji se svake godine stvori oko jednog od najgledanijih događaja u Americi.- Odnosa Amerikanaca prema ženskoj košarci mi je zapravo bio najveći šok kada sam došla u SAD.&nbsp;'March Madness' je jedan ludi period koji sam imala sreće iskusiti četiri puta, a do Final Foura smo dospjeli čak tri puta u moje četiri godine. Taj osjećaj se ne može opisati. Uvijek se naježim samo dok se prisjećam igranja na tako velikoj pozornici gdje ne možeš sakriti nijednu pogrešku, a milijuni ljudi koji gledaju žele da izgubiš i navijaju protiv tebe. To je san svakog igrača i igračice na koledžu i iako nismo uspjeli osvojiti prvenstvo, bilo mi je jedno od najboljih iskustava u životu. Posebno je zanimljivo da je Nika izravno na terenu čuvala Caitlin Clark, tada igračicu Iowa Statea. Clark je trenutačno najpoznatija košarkašica na svijetu, uz nju je „eksplodiralo“ zanimanje za žensku košarku, a magazin Time proglasio ju je sportašicom godine. Nika Mühl nam je iz prve ruke pojasnila taj fenomen.&nbsp;- Caitlin Clark je definitivno veliki generacijski talent, ali i velika radnica i zaljubljenica u košarku. Ima nevjerojatan osjećaj za igru, a ujedno igra i s velikom lakoćom i samopouzdanjem zbog čega ju je zapravo teško čuvati na terenu. Njezin utjecaj na žensku košarku je neosporiv i ona će ostati zapisana u povijesti kao netko tko je poljuljao košarkaški svijet i donio ženskoj košarci vidljivost koju zaslužuje. Naravno, prije nje postoji jako puno košarkašica koje su zaslužne za sveopće postojanje i interes za žensku košarku - zbog kojih sam i ja kao dijete imala velike snove. Ženska košarka je u velikom usponu u Americi i zaista mi je predivno vidjeti da se sve više ljudi zaljubljuje u tu igru. Niku je kao 14. WNBA draftu izabrala ekipa Seattlea, a prva sezona u profesionalnoj ligi donijela je nova iskušenja.&nbsp;&nbsp;- Svojom prvom sezonom u Seattleu sam jako zadovoljna. Mnogi misle da nisam, jer nisam imala veliku minutažu, ali ja sam dala sto posto sebe kada apsolutno nitko nije gledao i kada je bilo najteže, a i zaista vjerujem u ono 'koliko daš toliko će ti se i vratiti'. Neovisno o igranju, to je bilo nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku učiti i igrati s najboljim igračicama svijeta, s onima koje su meni bile uzor u mojim košarkaškim početcima. U NCAA, s obzirom na popularnost i medijsku praćenost, od nedavno postoji mogućnost da i sveučilišni igrači zarađuju od sponzorskih ugovora. Zanimalo nas je je li Nika mogla naplatiti svoju medijsku izloženost?&nbsp;- Nažalost, na sveučilištu nisam baš uspjela puno zaraditi od sponzora i samog marketinga jer to pravilo nije vrijedilo za internacionalne igrače. No, to mi tada nije bilo ni bitno. Fokus mi je bio samo na košarci, pa se nisam zamarala takvim stvarima. Nakon drafta i odlaska u Seattle, stvari su se brzo promijenile i počela sam na sebe gledati i kao na neku vrstu 'brenda' u sportskom svijetu, pa su se tako otvorile neke prilike i mogućnosti od kojih sam mogla profitirati. To je po mom mišljenju velika prednost društvenih mreža u moru njezinih mana. Mislim da je ženski sportski svijet prepun različitih karaktera i osobnosti, zbog kojih je i sami sport zanimljiviji, a svatko ima mogućnosti i slobodu kreirati svoj 'brend' na neki svoj unikatan način. Malo ljudi u Hrvatskoj zna da je Nika Mühl snimila reklamu za Mazdu, jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila.&nbsp;- To mi je zaista bila jedna super prilika koju nisam mogla odbiti, pa sam tako usred sezone u Seattleu letjela u Ljubljanu na dva dana kako bi snimali reklamu. Atmosfera je bila super, a ljudi s kojima sam ondje radila su bili divni i zbog njih su mi ta dva dana bila vrijedna cijelog tog puta. Suradnja se dogodila vrlo spontano i zahvalna sam trenerima u Seattleu koji su prepoznali važnost takve prilike i dozvolili mi da propustim dva dana treninga kako bih odradila snimanje. Biti dio te priče mi je zaista bila velika čast, i vidjeti tu reklamu na televiziji je bilo nevjerojatno. I ne samo da je snimila reklamu za Mazdu, Nika je već pravi „brand“ u svijetu ženske košarke, a u WNBA je proglašena za modnu ikonu godine. Moda je očito važan dio njezinog života.&nbsp;- Mislim da mi nije toliko važna moda, koliko mi je važna modna ekspresija i kreativnost koju svatko posjeduje kada je u pitanju izgled. Priča koju može ispričati komad odjeće je vrlo moćan i volim eksperimentirati i biti sam svoj kreativni direktor što se tiče mode. Također, većinu života sam u trenirkama i tenisicama pa uvijek maksimalno iskorištavam priliku kada se mogu obući drugačije. Što se tiče modnog izričaja - zaista nemam odgovor. Odabir moje odjeće varira iz dana u dan, i uvijek volim isprobavati i miksati različite modne ere, ali na neki svoj način. Volim autentičnost, samopouzdanje i riskantnost pa se tako uvijek vodim time. S obzirom na studij i boravak u SAD-u, Nika posljednjih godina nije puno nastupala za hrvatsku reprezentaciju. No, veliki su izgledi da u budućnosti zaigra za nacionalnu vrstu.&nbsp;- Da nije bilo ozljede, definitivno bih bila s hrvatskom reprezentacijom koja je igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Apsolutno imam želju nastupati za hrvatsku reprezentaciju kada se u potpunosti oporavim i veselim se toj prilici. Do tada navijam i ovim putem im želim svu sreću -zaključila je Nika Mühl.&nbsp;&nbsp;

Nakon sjajne karijere na sveučilištu Connecticut, Zagrepčanka Nika Mühl postala je pravi „brand“ u svijetu ženske košarke, a u WNBA je proglašena modnom ikonom godine

Nika Mühl: WNBA je nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku igrati s najboljim igračicama svijeta

Stručno-edukativni skup je rezultat suradnje Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskog olimpijskog odbora koji ulažu zajedničke snage na ojačavanju sporta u sustavu Ministarstva te uključivanja vrhunskih sportaša u program policijskog treninga.&nbsp;Sudionici skupa stekli su nova znanja, kako u teoretskom, tako i u praktičnom dijelu primjene drevne japanske borilačke vještine - juda, koja se koristi i u obavljanju policijskih zadaća.&nbsp;Sa sudionicima skupa zlatna olimpijka Barbara Matić podijelila je bogata iskustva iz tog sporta te kroz praktične elemente i demonstracije raznih tehnika, pripomogla usavršavanju tehnika juda.Na kraju su sudionicima stručno-edukativnog skupa podijeljeni certifikati Međunarodnog judo saveza (IJF-a), koje im je uručio dr. Slaviša Bradić.&nbsp;(mup/hoo/vk)

Zagreb, 9. ožujka 2025. - Na Policijskoj akademiji „Prvi hrvatski redarstvenik“ u Zagrebu završio je stručno-edukativni skup „Judo u policiji“, kojeg su organizirali Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Međunarodni judo savez (IJF - International Judo Federation). Posljednjeg dana uveličala ga je i Barbara Matić, olimpijska pobjednica s Igara u Parizu te svjetska i europska prvakinja u tom sportu.

Olimpijka Barbara Matić sudjelovala na MUP-ovu stručno-edukativnom skupu 'Judo u policiji'

Tijekom tri dana sudionici su odmjerili snage na snježnim padinama Platka i na regatnom polju ispred Kostrene, dokazujući vještinu u dvjema različitim, ali podjednako zahtjevnim disciplinama. Manifestacija, koja će iz godine u godinu, zasigurno privlačiti sve više natjecatelja i zaljubljenika u sport, spojila je adrenalinske izazove zimskih i morskih sportova u jedinstveno iskustvo. Prvog dana natjecanja 35 skijaša i jedriličara odmjerilo je snage na stazi Radeševo 1 na Platku, dok se drugi dio natjecanja nastavio na moru gdje je 16 mješovitih posada pokazalo vještine na regatnom polju ispred Kostrene.Najuspješniji dvojac u kombinaciji skijanja i jedrenja bili su olimpijci Ida Štimac i Bojan Grego. Na drugom mjestu završili su Milko Volarić i Dean Pavlak dok su treće bile Ema Grabar i Laura Batelić.- Ova manifestacija uspješno spaja prirodne ljepote naše regije i strast prema sportu. Ponosni smo što smo treći put zaredom uspješno organizirali ovakav događaj i veselimo se budućim izdanjima - izjavio je Dean Pavlak, predsjednik Organizacijskog odbora manifestacije Galeb Sail &amp; Ski Race. Nakon uzbudljivih natjecanja, proglašeni su pobjednici u različitim kategorijama, a sudionici su uz nagrade ponijeli i nezaboravna iskustva s ovog sportskog izazova. Manifestacija Galeb Sail &amp; Ski još jednom je potvrdila posebnost, spajajući snijeg i more u nesvakidašnjem sportskom spektaklu.Svi su složni da ova manifestacija na najljepši način povezuje more i planine i ukazuje na izniman turistički i sportski potencijal naše plavo-zelene županije, u kojoj se na udaljenosti od 30-ak kilometara u istom danu može skijati, jedriti i uživati na moru i uz more.Upravo tom su činjenicom bili oduševljeni i bivši hrvatski olimpijci Vlado Šola, Mirza Džomba, Vedran Zrnić i Mario Vekić koji su za razliku od Ide Štimac i Bojana Grega, premijerno sudjelovali na ovom jedinstvenom događaju.- Neki od nas su prvi put sudjelovali i moram reći da su dojmovi sjajni. Svi smo bili oduševljeni. Djelovalo je pomalo apstraktno da se u istom danu može jedriti i skijati, ali to je stvarno nešto fantastično i mislimo da ovo treba podignuti na još višu razinu - rekao je Vlado Šola, napomenuvši da će ovaj jedinstveni događaj i ubuduće imati podršku Hrvatskog kluba olimpijaca, kao i Zaklade hrvatskih sportaša. Manifestaciju Galeb Sail &amp; Ski Race organiziraju Jedriličarski klub Galeb, Ski klub Rijeka i Goranski sportski centar pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, Ministarstva turizma i sporta, Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatskog skijaškog saveza, Hrvatskog jedriličarskog saveza, Općine Kostrena, Turističke zajednice općine Kostrena, Općine Čavle i TZO Čavle. (NL/hoo/vk)

clanci-slike/Ski-Sail-Kostrena-Platak2025-web.jpg

Rijeka, 9. ožujka 2025. - Vikend iza nas obilježilo je u Primorsko-goranskoj županiji treće izdanje manifestacije Galeb Sail &amp; Ski Race, jedinstveno natjecanje koje spaja skijanje i jedrenje, a kojem je pokroviteljstvo dao i Hrvatski olimpijski odbor. Prenosimo izvješće s portala riječkog Novog lista.

Hrvatski olimpijci uveličali 3. izdanje jedinstvene sportske manifestacije Galeb Sail & Ski Race u Kostreni i na Platku

Svim sportašicama, trenericama, sutkinjama, sportskim dužnosnicama i djelatnicama u sustavu sporta, svim navijačicama i poklonicama sporta, svim ženama ČESTITAMO 8. OŽUJKA - MEĐUNARODNI DAN ŽENA!&nbsp; Hrvatski olimpijski odbor

clanci-slike/MEDUNARODNI-praznik-zena_1.jpg

                       Č E S T I T A M O !

Na okruglom stolu sudjelovale su Morana Paliković Gruden, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora, Ana Popovčić, voditeljica Odbora za promicanje tekovina olimpizma, olimpijskog pokreta i znanstvenih dostignuća u sportu pri Hrvatskoj olimpijskoj akademiji, Martina Fileš, idejna začetnica Muzeja sportskih ZGoda, Mirela Šikoronja Ivančin, stručna tajnica Zagrebačkog parasportskog saveza, Tatjana Jacović, glavna instruktorica Zagrebačkog košarkaškog saveza za žensku košarku te, putem video poruke, Suzana Šop, glavna tajnica Sportskog saveza Grada Zagreba. - Sve smo spomenule edukaciju i mislim da nama, objektivno, nedostaje jako puno znanja i samo stimuliranjem toga da ljudi dođu do nekih novih vještina i znanja ćemo dovesti do toga da se svestranost razvija, a ona je u ženskom sportu već prisutnija nego u muškom - rekla je Morana Paliković Gruden, inače i dugogodišnja predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza te bivša dopredsjednica HOO-a. O edukaciji sportaša je govorila i bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom, Martina Fileš.- Pozivam fakultete i sve one koji o tome odlučuju da promjene sustav u onaj koji promiče i potiče. Sportašicama i sportašima, primjerice, treba dati priliku da iskoriste svoju svestranost tako da im se olakša studiranje kada je riječ o dolasku na predavanja i ispite, rekla je.&nbsp;&nbsp; Ana Popovčić prokomentirala je problem uključivanja žena i paraolimpijaca u razna radna i rukovodeća tijela.- Jači uvijek misle da rade uslugu onima koje uključuju u neke strukture, a zapravo je obrnuto. Od tih „zanemarenih“ skupina se jako puno može naučiti i one jako puno doprinose tamo gdje se pojave. One su bogatstvo, smatra bivša reprezentativka u mačevanju i autorica knjige Olimpijska početnica. - Moramo poticati i usmjeravati sve naše sportaše, našu djecu i naše mlade s kojima radimo da prošire svoje vidike, da ne zapostave obrazovanje i da prate sportska dostignuća ako su sportaši, ali to vrijedi i za glazbenike, kulturnjake i sve ostale, kaže Mirela Šikoronja Ivančin, inače trenerica zlatne paraolimpijke Anđele Mužinić Vincetić, a o radu s mladim sportašicama i sportašima govorila je i Tatjana Jacović: - Prema sportašima s kojima radimo ponekad smo prestrogi, a ponekad i preblagi. Roditelji ih maze i paze, a onda ta djeca dođu k nama, mi ih želimo trenirati, a na treningu moraš biti strog. No, ti mladi sportaši moraju znati da si uvijek tu za njih i usmjeravati ih tamo kamo treba, zaključuje priču o važnosti svestranosti na svim poslovima u sportu izbornica ženske košarkaške juniorske reprezentacije. Suzana Šop se putem videoporuke osvrnula na značaj svestranosti u obnašanju funkcije glavne tajnice SSGZ-a. Njezin dugogodišnji rad u sportskom sustavu, uz stečeno iskustvo, donosi brojne izazove i veliku odgovornost. S obzirom na opsežan spektar zadataka, koji obuhvaćaju pravne, administrativne, strateške i upravljačke funkcije, svestranost je ključna za uspješno izvršavanje poslova na toj funkciji. Okruglom stolu "Žene u sportu - Svestranost je prednost" nazočio je velik broj bivših i aktivnih sportašica i sportaša, osoba iz sportskog miljea te novinara. (dsvr/hoo)

clanci-slike/Zene-svestranost-okrugli-stol.jpg

Zagreb, 5. ožujka 2025. - Žene su sklonije pokušavati i manje se boje rizika kada ulaze u neki posao i zbog toga ih smatramo svestranijima, pa je to dio našeg društva koji moramo stimulirati - rečeno je na sada već tradicionalnom okruglom stolu "Žene u sportu - Svestranost je prednost", koji je u Zagrebu organiziralo Društvo sportaša veterana i rekreativaca.

Okrugli stol DSVR-a u Zagrebu: Svestranost je u ženskom sportu prisutnija nego u muškom

Ministar Anušić čestitao je vrhunskim sportašima na brojnim sportskim uspjesima i izrazio zadovoljstvo što su dio Oružanih snaga. “Vi ste spoj hrvatskog vojnika i hrvatskog sportaša, donosite medalje i ponos Hrvatskoj. Hvala vam na svim sportskim uspjesima u ime Oružanih snaga Republike Hrvatske i u ime hrvatske države”, poručio je ministar Anušić. Naglasio je također kako Ministarstvo obrane i Oružane snage intenzivno rade na poboljšanju uvjeta i vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima i svakom hrvatskom vojniku koji odluči graditi karijeru u Oružanim snagama.General-pukovnik Tihomir Kundid također je čestitao vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima i naglasio povezanost sporta i vojske te istaknuo:- Biti vrhunski sportaš znači imati odlučnost te fizičku i mentalnu snagu, požrtvovnost u onom što radite, a to su vrijednosti koje su u srži vojne profesije. Drago mi je što ste dio Hrvatske vojske i što vjernost domovini iskazujete kroz vaše sportske uspjehe. U ime vrhunskih sportaša ugovornih pričuvnika Ministarstvu obrane zahvalio je jedriličar Šime Fantela, koji s MORH-om ima dugogodišnju uspješnu suradnju, još od 2011. godine.- Potpora Ministarstva obrane puno nam znači, a mladim je sportašima to posebna dodatna motivacija. Drago nam je što na sportskim natjecanjima promičemo i Republiku Hrvatsku i naše Oružane snage, a MORH nam pruža potporu u našem radu - rekao je Fantela.Nove ugovore od MORH-a dobilo je 40 vrhunskih sportaša: boksačice Sara Beram i Nikolina Ćaćić, strijelci Giovanni Cernogoraz, Anton Glasnović i Josip Glasnović, džudašice Lara Cvjetko, Iva Oberan, Petrunjela Pavić, Karla Prodan i Ana Viktorija Puljiz, jedriličari Šime Fantela, Tonči Stipanović, Mihovil Fantela, Martin Dolenc i Filip Jurišić; plivač Nikola Miljenić, taekvondašice Matea Jelić i Lena Stojković, veslači Martin Sinković, Valent Sinković, Ivana Jurković i Josipa Jurković, Anton Lončarić, Patrik Lončarić i Damir Martin; hrvači Antonio Kamenjašević, Karlo Kodrić, Filip Šačić i Dominik Etlinger, gimnastičar Tin Srbić, atletičari Filip Mihaljević, Matea Parlov Koštro i Marija Tolj; skijaši Leona Popović, Filip Zubčić, Istok Rodeš i Samuel Kolega; kajakašice Anamaria Govorčinović, Vanesa Tot i kajakaš Matija Marinić. Uz vrhunske sportaše i izaslanstvo Ministarstva obrane, događaju su nazočili i predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora - glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i direktor Ureda za olimpijske programe Damir Šegota.Model službe vrhunskih sportaša u pričuvnom sastavu Hrvatske vojske razvijen je sukladno Sporazumu o suradnji, unaprjeđenju i razvoju športa u RH, potpisanom 27. veljače 2015. godine između Ministarstva obrane RH i Hrvatskog olimpijskog odbora. Prijedlog vrhunskih sportaša s kojima se sklapa ugovor izrađuje Hrvatski olimpijski odbor prema kriteriju sportske kvalitete i kriteriju sporta koji se razvija u Ministarstvu obrane RH (prema CISM-ovoj sistematizaciji sportova: vojni sportovi - vojni petoboj, mornarički petoboj, padobranstvo, streljaštvo i orijentacijsko trčanje; borilački sportovi - džudo, taekwondo, hrvanje i boks; pojedinačni sportovi - atletika, plivanje i spašavanje života, biatlon, skijaško trčanje, triatlon i jedrenje; ostali sportovi).Trenutačno je na dragovoljnom vojnom osposobljavanju šest vrhunskih sportaša, a mjesečna naknada za pripravnost vrhunskih sportaša ugovornih pričuvnika iznosi 1000 eura. (morh/hoo/vk)

clanci-slike/MORH-sportaši-2025-03-04--870x600.jpg

Zagreb, 4. ožujka 2025. - Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnik Tihomir Kundid uručili su u Ministarstvu obrane vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima ugovore za 2025. godinu.

MORH uručio vrhunskim sportašima ugovornim pričuvnicima ugovore za 2025. godinu

Za najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri Legoviću je bilo dovoljno i sedmo mjesto u utrci sa zajedničkim startom na 12 kilometara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u švedskom Östersundu. U spomenutoj utrci (sa zajedničkim startom) imao je šest promašenih meta od 20 mogućih, a to se na kraju pokazalo velikim propustom za osvajanje medalje. Za pobjednikom, Norvežaninom Kasperom Kalkenbergom, zaostao je 1:06.6 minuta, dok je za srebrnim Fincem Jimijem Klemettinenom zaostao 1:00.1 minutu, a za brončanim Čehom Petrom Hakom 33.7 sekundi.&nbsp;Prethodno je na SP-u u Östersundu&nbsp;Matija Legović zauzeo šesto mjesto u pojedinačnoj utrci te peto mjesto u sprintu.U Svjetskom juniorskom kupu Legović je ove sezone osvojio ukupno 578 bodova, 79 više od drugoplasiranog Poljaka Grzegorza Galice, odnosno 114 više od trećeg u redoslijedu, Nijemca Linusa Kespera.Uz Veliki kristalni globus, Legović je ove sezone osvojio i Mali kristalni globus kao pobjednik Svjetskog juniorskog kupa u disciplini sprint. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita sjajnom mladom biatloncu Matiji Legoviću ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu za juniore, čime je opravdao i naslov najboljeg hrvatskog mladog sportaša u 2024. godini!

clanci-slike/Matija_Legović-Krist.-globus.jpg

Östersund, 3. ožujka 2025. - Ponajbolji hrvatski biatlonac, 19-godišnji Matija Legović, osvojio je Veliki kristalni globus kao ukupni pobjednik ovosezonskog Svjetskog kupa za juniore.&nbsp;

Sjajni biatlonac Matija Legović ukupni pobjednik Svjetskog kupa u juniorskoj konkurenciji

Mili Poljičak jedini od naših igrača do četvrtfinala prvog turnira Istarske rivijere u Poreču

Pravilnik i kalendar utrka HACL-a za 2025. godinu

Hrvatske nade na NCAA parketima: Brzopotezni intervju s Mijom Vukšić i učinak u siječnju i veljači

Matija Šmaguc dobio stipendiju Zaklade Marin Čilić za mlade perspektivne sportaše

Aktivnosti HRS – a: Ponosni smo na Svjetsko prvenstvo, a u nedjelju odajemo počast velikanima