Hrvatska nikada u povijesti seniorskih europskih ili svjetskih prvenstava nije osvojila medalju, pa je samim time ovo povijesni uspjeh za hrvatski badminton.Taj trenutak dogodio se kada je Aria Daniel Dinata izborio nastup u polufinale Europskog prvenstva, pobjedom nad Fincem Joakimom Oldorffom, i to preokretom protiv bivšeg osvajača medalje s europske smotre (13-21, 21-18, 21-19). U trenutku kada je Finac imao 1-0 u gemovima i 18-15 u drugom gemu, malo tko je vjerovao da će pola sata kasnije hrvatski predstavnik slaviti povijesnu medalju. Sa šest poena u nizu Dinata je poravnao rezultat, a onda većinu trećeg gema lovio rezultat, sve do same završnice kada je izborio dvije vezane meč-lopte.&nbsp;Oldorff je prvu spasio, a onda na svom servisu poslao lopticu u aut i slavlje u hrvatskom taboru moglo je početi.Dinata je kasnije poražen u polufinalu od Francuza Tome Juniora Popova, čime je njegovo nevjerojatno putovanje u Danskoj završeno. Četvrti nositelj bio je bolji od hrvatskog reprezentativca omjerom 21-11, 21-13. Nakon fizički iscrpljujućeg meča protiv Joakima Oldorffa u petak, te psihičkog pražnjenja nakon ispisivanja povijesti i osvajanja prve seniorske medalje za Hrvatsku na velikom natjecanju, Dinata nije bio u stanju iznenaditi i ponajboljeg Europljanina.&nbsp; Podsjetimo, Dinata je rodom iz Indonezije, a u Hrvatsku je stigao prije manje od tri godine te je u međuvremenu stekao državljanstvo. U tom relativno kratkom razdoblju njegova razina badmintona je porasla do te mjere da se ravnopravno nosi s ponajboljim igračima Europe, koji se trenutačno nalaze među Top 50 igrača na svjetskoj ljestvici.&nbsp;Ovim rezultatom Dinata je osigurao ulazak među 100 najboljih na svijetu.Ovom uspjehu mnogi su dali veliki doprinos, posebno izbornik Igor Čimbur koji je naporno radio s Dinatom od prvog dana njegovog dolaska, te koji je bio uz njega i u danskom Horsensu. Ovo je druga medalja za Čimbura na europskim prvenstvima, nakon što je s badmintonašicama Katarinom Galenić i Majom Pavlinić osvojio zlato u ženskim parovima do 17 godina.&nbsp;(hbs/hoo/vk) Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita sjajnom badmintonašu Ariji Danielu Dinati i treneru/izborniku Igoru Čimburu na osvajanju brončane medalje na seniorskom EP-u u Danskoj te Hrvatskom badmintonskom savezu&nbsp;na povijesnom dometu tog sporta u Lijepoj Našoj!

clanci-slike/Dinata-Čimbur-EP-bronca.jpeg

Horsens, 13. travnja 2025. - Najbolji hrvatski badmintonaš Aria Daniel Dinata osvojio je brončanu medalju u "singlu" na seniorskom Europskom prvenstvu u danskom Horsensu.

Na seniorskom EP-u u Danskoj Aria Daniel Dinata osvojio povijesnu broncu za hrvatski badminton 

Na nogometnom igralištu na Čikatu okupilo se gotovo 500 dječaka i djevojčica polaznika dječjih vrtića iz Cresa, Rijeke, Matulja, Crikvenice, Opatije, Krka, Raba, Viškova, Kostrene, Delnica, Kastva i Malog Lošinja. Više od 1500 bučnih gledatelja bodrilo je najmlađe sportašice i sportaše u trčanju na 50 metara, skoku u dalj, bacanju loptice, štafetnom trčanju 4x25 metara, potezanju konopa i malom nogometu.&nbsp;Ceremonija otvaranja započela je svečanim mimohodom, sudionike 21. izdanja Olimpijskog festivala dječjih vrtića Primorsko-goranske županije pozdravili su Melita Muškardin, ravnateljica Dječjeg vrtića “Cvrčak” Mali Lošinj, Ana Kučić, gradonačelnica Malog Lošinja, Hrvoje Balen, direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvatskog olimpijskog odbora, dok je Marina Medarić, zamjenica župana Primorsko-goranske županije, službeno otvorila ovogodišnji festival.&nbsp; U ime svih natjecatelja i natjecateljica olimpijsku zakletvu pročitala je Tonka, Noa je uz asistenciju sportaša Mihaele Petrović i Vilima Viška podigao olimpijsku zastavu, a čast da upali olimpijski plamen pripala je Lucasu Kličkoviću, u pratnji kojega je bio Daniel Gospić, višestruki državni prvak u podvodnom ribolovu i član Sportskog ribolovnog društva Škarpina iz Nerezina.Ove su godine prvo mjesto osvojili mališani iz Dječjih vrtića Grada Rijeke, koji su nakon svih disciplina sakupili 367 bodova. Ekipa Dječjeg vrtića "Radost" iz Crikvenice osvojila je zasluženo drugo mjesto s 303 boda, pehar za treće mjesto ove je godine otišao u Matulje, mališani Matulja sakupili su 286 bodova. Sva su natjecanja protekla u duhu "fair playa", baš kao što je Tonka u olimpijskoj zakletvi najavila prije početka natjecanja.Domaćini su za sve sudionike organizirali bogat popratni program, pa su se tako u pauzama između natjecanja djeca mogla upoznati s kulturno-tradicijskim osobitostima Lošinja, raznim kreativnim i sportskim radionicama. Prije podjela zahvalnica i pehara za sve sudionike, okupljeno je mnoštvo imalo priliku pogledati kulturno-zabavni program u režiji lošinjskih mažoretkinja, folklorne skupine Manfrina, kao i izvođenje svečane pjesme Primorsko-goranske županije "Zavičaju tebi".Nagrade predstavnicima dječjih vrtića dijelili su Ana Kučić, gradonačelnica Malog Lošinja, te Miljenko Butković, predsjednik Zajednice sportova Primorsko-goranske županije.&nbsp;Organizaciju 21. Olimpijskog festivala dječjih vrtića Primorsko-goranske županije potpisuju Dječji vrtić Cvrčak i Zajednica sportova PGŽ-e, a sve je održano pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog olimpijskog odbora, Primorsko-goranske županije i Grada Malog Lošinja. Popis dječjih vrtića koji su sudjelovanjem svojih polaznika obogatili OFDV u Malom Lošinju: CRES – Dječji vrtić GiriceCRIKVENICA – Dječji vrtić RadostDELNICE – Dječji vrtić HlojkicaKASTAV – Dječji vrtić Vladimir NazorKOSTRENA – Dječji vrtić “Zlatna ribica”KRK – Dječji vrtić “Katarina Frankopan”MALI LOŠINJ – Dječji vrtić CvrčakMATULJI – Dječji vrtić MatuljiOPATIJA – Dječji vrtić OpatijaRAB – Dječji vrtić PahuljicaRIJEKA – Dječji vrtići Grada RijekeVIŠKOVO – Dječji vrtić Viškovo

Mali Lošinj, 12. travnja 2025. - Dječji vrtić "Cvrčak", Grad Mali Lošinj, i Zajednica sportova Primorsko-goranske županije uspješno su organizirali 21. Olimpijski festival dječjih vrtića (OFDV) Primorsko-goranske županije, koji je i ove godine bio poprište pozitivne energije, dječjeg entuzijazma i olimpijskih vrijednosti.

U Malom Lošinju održan 21. Olimpijski festival dječjih vrtića Primorsko-goranske županije, sudjelovalo 500-tinjak djece i oko 1500 navijača

U nikad jačoj konkurenciji, s čak šest sudionika olimpijskog finala, fantastični Benović je u prvom skoku dobio ocjenu 14.300, a u drugom čak 14.500, čime je s ukupnih 14.400 stigao do velike pobjede u prepunoj dvorani Gradski vrt. Srebro je pripalo Britancu Harryu Hepworthu (14.383), a bronca Armencu Arturu Davtjanu (14.216).Benović je i prošle godine slavio u Osijeku u preskoku, dok je na Olimpijskim igrama u Parizu bio peti u ovoj disciplini koju ozbiljno trenira tek godinu dana. U svojoj izvornoj disciplini - parteru, nije uspio izboriti finale zbog pada u doskoku tijekom vježbe. Budući da je na osječkom Svjetskom kupu nastupio i neoporavljen od ozljeda, njegov je uspjeh još veći. - Iskreno, preponosan sam, ovo sam priželjkivao i sretan sam što sam uopće nastupio među najboljim preskokašima svijeta, a k tomu još i osvojio zlato. Sebi sam dokazao da mogu, drago mi je zbog moje mame i ove divne publike. Startao sam kao posljednji, a na zagrijavanju me toliko boljela noga da sam čak razmišljao i odustati. Znao sam da sa svoja dva skoka, ako ih dobro napravim, mogu konkurirati za medalju, ali ovo je ostvarenje sna. Sada slijedi Europsko prvenstvo, no najprije treba sanirati ozljede - kazao je fantastični hrvatski reprezentativac. Zlatna medalja u preskoku jedina je za hrvatsku gimnastiku na ovogodišnjem izdanju Svjetskog kupa u Osijeku, a s posebnim zadovoljstvom dodijelio ju je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, koji je, uz čestitke Aurelu Benoviću, izrekao i obilje komplimenata domaćinu na još jednoj sjajnoj organizaciji Svjetskog kupa. (h/hoo/vk)

clanci-slike/Benović-SK-OS-zlato-byStanušić-novo.jpg

Osijek, 13. travnja 2025. - Gimnastički olimpijac Aurel Benović sjajno je odradio finale preskoka i pobijedio pred svojom publikom na natjecanju DOBRO Svjetskog kupa u Osijeku.

Sjajni Aurel Benović trijumfirao u preskoku na DOBRO Svjetskom kupu u Osijeku; uz zlatno odličje iz ruku Zlatka Mateše

Za Marija Možnika slobodno se može reći da je uspješno spojio sportsku i poslovnu karijeru. Jedan od najboljih hrvatskih gimnastičara svih vremena, nekadašnji europski prvak na preči koji u svijetu gimnastike i svoj element „možnik“, sportsku je karijeru nastavio kao dužnosnik i od 2020. godine predsjednik je Hrvatskog gimnastičkog saveza, a član je i Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora i Nacionalnog vijeća za sport.S druge strane, briljantnu akademsku karijeru gdje je bio i najbolji student generacije, nastavio je kao doktor znanosti i docent na Kineziološkom fakultetu. Paralelno s KIF-om, završio je i petogodišnji studij sportskog menadžmenta. *Upravo smo u kantini popularnog KIF-a s Možnikom otvorili sportske i gimnastičke teme. Iduće godine čeka nas Europsko prvenstvo u Zagrebu. Možda je to za javnost bilo malo iznenađenje, jer Zagreb je još davne 1982. bio domaćin Svjetskog kupa, a potom 1987. i Univerzijade, gdje su nastupali vrhunski gimnastičari, poput legendarnog Kineza Li Ninga.&nbsp;- Kad sam 2020. godine došao na funkciju predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza, jedan od strateških ciljeva bilo je dovesti veliko prvenstvo u Hrvatsku. Procijenili smo da su stvoreni svi preduvjeti za to, od kontinuiteta vrhunskih rezultata i velikog iskustva organizacije Svjetskog kupa u Osijeku. Sljedeći logični korak bio je organizacija Europskog prvenstva. Dobili smo povjerenje Vlade RH i Ministarstva turizma i sporta, dali su nam sigurnosti i financijsku podršku, kao i Grad Zagreb. Krenuli smo u lobiranje, strateški smo dobro odradili sve korake i sve se posložilo. Konačni rezultat toga je da ćemo u kolovozu 2026. biti domaćini Europskog prvenstva, u zagrebačkoj Areni - kazao je Možnik.&nbsp; *Već par godina europske federacije pokušavaju u isti termin staviti tri bazična sporta. To će se dogodili u kolovozu sljedeće godine, kad će se preklopiti termini europskih prvenstava u atletici, plivanju i gimnastici i spojiti gradovi Birmingham, Pariz i Zagreb.&nbsp;- Prvenstvo je specifično u kolovozu jer europski savezi žele, kao što je u Münchenu bilo 2022., u istom terminu uklopiti natjecanja u gimnastici, plivanju i atletici. Pokazalo se da to daje veću vidljivost i gledanost što je dobro za krovne organizacije, jer one imaju sva TV prava. Nama je dobro jer veća gledanost donosi i veću promociju, možda ćemo lakše naći nekog sponzora.&nbsp; *Predsjednik HGS-a najavio je i Svjetski kup u Osijeku koji se održava 12. i 13. travnja.- Svake godine mi na Svjetskom kupu uvodimo inovacije. Ove godine smo u Osijeku osigurali dvostruko veći nagradni fond za sportaše, kao i po prvi puta nagradni fond za trenere. Napravit ćemo i podij, podići ćemo sprave praktički na pozornicu što će istaknuti gimnastičare. I na Europskom prvenstvu ćemo napraviti iskorak, po prvi put u povijesti bit će i nagradni fond za gimnastičare, od 100.000 eura. To je više nego u svjetskim kupovima. Želimo staviti sportaše u prvi plan, nagraditi ih. *Gimnastika je bazični, ali i jedan od najpopularnijih sportova na svijetu. Zanimalo nas je kako je predsjednik HGS-a zadovoljan prisutnošću gimnastike u hrvatskim medijima.- Dosta ljudi kod nas svrstavaju gimnastiku u 'manje sportove', a mediji stvaraju percepciju u očima ljudi. Gimnastika je bazičan sport. Razvijamo gotovo deset grana ovog sporta: muška i ženska sportska gimnastika koje u Hrvatskoj broje oko 60 klubova, ritmička gimnastika koja ima 20-ak klubova u RH i trampolin kao olimpijske grane gimnastike te akrobatika, aerobika, parkour i opća gimnastika ('Gimnastics for All') te TeamGym kao neolimpijske grane gimnastike. Kao Savez imamo 80 klubova u Hrvatskoj, danas više nema županije bez gimnastičkog kluba. Interes je velik, u svakom su liste čekanja, imamo više od 15 000 članova u tim klubovima, od toga 4 000 u natjecateljskom sustavu. Više od 160 država članica je u Međunarodnoj gimnastičkoj federaciji, a 50 u Europi. Kad gledate rezultate s najvećih natjecanja, zemlje koje osvajaju medalje kao da ste posložili po BDP-u. *Čak i sportski laici znaju da je gimnastika jedan od najpopularnijih sportova na Olimpijskim igrama.&nbsp;- Među dva, tri najgledanija smo sporta na OIimpijskim igrama, to govori da gimnastika nikako nije mali sport nego jedan od najvećih. Naravno da ima još prostora za razvoj, pa i u Hrvatskoj. I to ne samo kao&nbsp;vrhunskog sporta, nego kao baze za stjecanje zdravih navika jer to je sport u koji se može krenuti s 18 mjeseci. Svi koji su prošli školu gimnastike, imaju bolje predispozicije i veće šanse za uspjeh i u drugim sportovima, a i da ne nastave, te sposobnosti koje su razvili u senzitivnoj fazi za razvoj motoričkih sposobnosti, poput koordinacije i fleksibilnosti, ostaju za cijeli život. Važno je gimnastici dati još veći prostor, jer to je sport, način življenja i stjecanje zdravih navika od najranije dobi, ali i jedan od najboljih i primjenjivijih sportova za osobe starije dobi. *Liste čekanja u klubovima govore da sportska infrastruktura ne prati popularnost gimnastike u Hrvatskoj.&nbsp;- Od 2020. kad smo imali 50 klubova, do 2025., uz dvije godine korone, osnovano je još 30. Ti klubovi, baš zbog infrastrukture, nemaju dovoljno kapaciteta za upis djece i imaju liste čekanja. Dvije su stvari važne, prvo su infrastruktura, dvorane, termini, a drugo je stručni kadar. Što se tiče infrastrukture, zahvaljujući rezultatima, uspjeli smo se izboriti za tri vrhunska gimnastička centra u Hrvatskoj, to su Zagreb Lučko, Sport Hub u Nedelišću i Sokol centar u Osijeku. Uz to imamo još nekoliko centara koji su niža razina od navedenih, ali to su dobre dvorane. Ono što nam definitivno nedostaje su centri na jugu Hrvatske. Intenzivno radimo na tome da se u Splitu napravi vrhunska dvorana. Što se tiče sportske gimnastike, još nam nedostaje vrhunska dvorana u Rijeci. *Gimnastika je sport koji se teško može „ugurati“ s ostalima u dvoranu.&nbsp;- Specifično je to što gimnastika zahtijeva svoju dvoranu. Trebamo gimnastičku jamu sa spužvama, a sprave koje tamo stoje, velike su i skupe. Puno klubova radi u školskim dvoranama gdje se može raditi najosnovnija gimnastika, ali to nije ono što trebamo dugoročno. S jednom polivalentnom dvoranom riješi se više sportova, ali gimnastika traži svoje. Što se tiče infrastrukture, trenutačno nam nedostaje i centar za ritmičku gimnastiku, koja je olimpijska disciplina i u Hrvatskoj ima dvadesetak klubova. Nemamo prostor gdje imamo nekoliko partera i visinu stropa od minimalno deset metara. *Od Možnika i Filipa Udea od prije gotovo dva desetljeća, traje niz uspjeha hrvatske gimnastike. No, upadljiva je razlika u uspjesima muške i ženske sportske gimnastike u Hrvatskoj. Djevojke za sada ne prate uspjehe svojih kolega, a Možnik je probao proniknuti u moguće razloge za takvu situaciju.- To je zanimljivo, jer oko 80 posto registriranih sportaša u gimnastici su žene, a 20 posto muški. S druge strane, sve najveće rezultate postigli su gimnastičari. Imamo jako dobre trenere i u ženskoj gimnastici, ali veći je izazov raditi s djevojčicama, sport je izrazito zahtjevan, mentalno i fizički i nije lako zadržati djevojke u vrhunskoj gimnastici. Traži odricanja i često dolazi do osipanja broja gimnastičarki. Kod žena, najveći je izazov zadržati talentiranu djecu u vrhunskoj gimnastici u pubertetu. Bez obzira što ih je više, više ih i odustaje u tim kriznim razdobljima. *S druge strane, hrvatski gimnastičari pronašli su svoj put do najvećih svjetskog vrha.&nbsp;- Moja generacija, tu su još Seligman i Ude, nekako je prebrodila izazove i probila led pa je možda drugima lakše kad vide kako smo uspjeli doći do vrhunskih rezultata. Kao da smo dali motiv novim generacijama, koje trenutno predvode Tin Srbić i Aurel Benović. 'Ako može Možnik, mogu onda i ja. Treniramo u istom klubu, istim uvjetima', rekao je jednom Srbić. *Vrlo je zanimljivo Možnikovo opažanje o vrednovanju uspjeha hrvatske gimnastike u muškoj i ženskoj konkurenciji.&nbsp;- Kod žena se stvara jedna dobra priča. Imamo rezultate, medalje na svjetskim kupovima, imamo olimpijke, imamo kontinuitet, samo nam nedostaje ta najviša razina na svjetskim i europskim prvenstvima. S druge strane, možda nismo ni svjesni da ovo što muška gimnastika radi zadnjih 20 godina nije realno. Nije 'normalno' u globalnom sportu, protiv svjetskih velesila gotovo na svakom natjecanju uzimati medalje. Možda je zapravo realnije ovo što rade gimnastičarke. Medalje sa svjetskih kupova, nastupi na Olimpijskim igrama... To je sve jako dobro, a ovo drugo što rade gimnastičari je izvanredno. *Hrvatska gimnastika je na Igrama u Parizu s dva finala ostvarila povijesni uspjeh i samo ju je mrvica sportske sreće dijelila od osvajanja odličja. U olimpijskom finalu na preči sa sprave su pala čak šestorica od osmorice finalista. Na žalost, među njima je bio i naš Tin Srbić.- Pričao sam s Tinom, pokušali smo doći do rješenja što se dogodilo u finalu. Postoje dva potencijalna razloga zašto je bilo toliko padova. Nije bilo mogućnosti za trening na preči u dvorani za natjecanje koja je na podiju, a sve ostale preče u dvorani za trening su na podu. To je razlika, jer je preča na podiju mekša, drugačije reagira. To su nijanse koje se na toj razini jako osjete. Drugi potencijalni razlog je taj što su organizatori odlučili da za vrijeme nastupa u dvorani bude potpuna tišina, inače uvijek na natjecanjima u pozadini svira neka lagana glazba. Puno je i gimnastičarki palo s grede. Imate 15 tisuća ljudi koje gledaju, u dvorani se 'čuje muha'… gimnastičari nisu naviknuli na takvu tišinu, to nije uobičajeno. Možda je i to stavilo na njih dodatni pritisak, koji je ionako enorman u finalu Igara. S druge strane, dvojica nisu pala u finalu, dvojica su uzela broncu s padom... Tin da je odradio i svoju lošiju vježbu, da je pogriješio, ali da nije pao, osvojio bi zlato. *U finalu preskoka, Aurel Benović nije griješio, štoviše, imao je fenomenalan nastup, ali suci su procijenili kako to nije dovoljno za odličje.- Odradio je vrhunske skokove, ali se poklopilo da su svi odradili svoje maksimalne izvedbe. Da je sudačka komisija bila malo naklonjenija Aurelu, bez nekakvog dodatnog obrazloženja mogla mu je dati bolju ocjenu i tu apsolutno ništa ne bi bilo sporno. *Srbiću je teško "pao" pad u finalu OI, dugo ga nije bilo na gimnastičkim natjecanjima, ali je pobjedom na Svjetskom kupu u Antalyji najavio isto natjecanje u Osijeku za dva tjedna.- Tin je maksimalno fokusiran i posvećen gimnastici, bio je došao je kao jedan od favorita, s velikim očekivanjima, bio je dobro pripremljen i zato mu je sve teško palo, ali uzeo si je vremena nakon OI, uspio se sabrati, razbistriti glavu. Drago mi je da vidim da je to za njega prošlost i da na to gleda kao na dio sportskog puta. Jako je dobro da je već na prvom natjecanju, s novim pravilnikom, izmijenjenom vježbom, osvojio zlato. Odlična je to najava Svjetskog kupa u Osijeku.&nbsp; *A tamo domaćini najavljuju spektakl.&nbsp;- Izglasano je da Svjetski kup u Osijeku ulazi u najvišu kategoriju, kvalifikacijski je za OI u Los Angelesu. Od šest stanica SK-a, u Osijeku je daleko najveći broj natjecatelja i zemalja. Ovo je prva godina novog olimpijskog ciklusa, do 2028. će to još rasti. *Zanimalo nas je i kakvi su izgledi da ukrajinski gimnastičar Ilja Kovtun postane hrvatski reprezentativac. Riječ je o sjajnom sportašu koji je na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je srebro na ručama te bio četvrti u višeboju i na parteru. Aktualni je svjetski doprvak u višeboju, europski prvak na ručama i preči i svima je jasno kako bi 22-godišnji Ukrajinac bio enormno pojačanje za već odličnu hrvatsku gimnastičku vrstu.&nbsp;- Trebamo razjasniti od starta da je hrvatska muška gimnastika na vrhuncu već 20 godina, imamo novu odličnu generaciju i nemamo rezultatski problem, postoji sustav koji nosi rezultate. Taj nesretni rat koji i dalje traje, doveo je do toga da je Ilja Kovtun prije tri godine s&nbsp;trenericom došao kod nas, tražio gdje će se moći mirno pripremati, što smo mu kao Savez i klub Osijek Žito, uz podršku ministarstva i HOO-a, omogućili. Svidjelo im se u Osijeku, dobili su veliku podršku i od kluba i lokalne zajednice, tu su se skrasili, Ilja je pronašao curu, trenerica je dovela obitelj, kći joj je krenula u školu... Oni bi već i za godinu, dvije, redovnim putem mogli dobiti hrvatsko državljanstvo. Tu su odradili cijeli olimpijski ciklus, osvojili medalju, a sad su se Ilja i trenerica odlučili ubrzanim postupkom zatražiti hrvatsko državljanstvo. Izvršni odbor HGS-a je to jednoglasno prihvatio, sad je to bilo na HOO-u, a sve trebaju potvrditi nadležna ministarstva. Vjerujem da će Ilja iduće godine na Svjetskom kupu u Osijeku i na Europskom prvenstvu nastupati za Hrvatsku. *Na taj potez Ukrajinci ne gledaju s odobravanjem, a Možnik ističe:&nbsp;- Oni su procijenili da žele ostati u Hrvatskoj, zatražili su nas pomoć. Nije da smo mi tražili nekoga da dođe nastupati za nas, nije nam to nužno, ali će nas ojačati i dati dodatnu promociju hrvatske gimnastike, dat će motiv i uzor našim novim generacijama. Sve se rješava u dobrom smjeru i mislim da će to biti dobro za hrvatski sport i hrvatsku gimnastiku. Postavilo se pitanje hoće li Kovtun uzimati mjesto nekom našem sportašu, ali naš tehnički odbor muške sportske gimnastike procijenio da je tu puno više koristi, a i sportaši su ga prihvatili. *Marijo Možnik je prije pet godina postao predsjednik HGS-a, u Savezu sjajno surađuje s bivšim gimnastičarima, potpredsjednici su Tina Erceg i Robert Seligman, nekad i sami reprezentativci. Za razliku od nekih drugih saveza, čini se da je ovdje ego stavljen u drugi plan i radi se za dobrobit i razvoj ovog sporta.&nbsp;- Jedan od glavnih ciljeva mi je zadržati što više naših vrhunskih sportaša u gimnastici. To je sport u kojemu je većina naših najboljih sportaša akademski obrazovana i sposobna. Pokušavam sve koji završavaju karijere zadržati u ovom sportu. To što su Seligman i Erceg potpredsjednici Saveza, daje poruku na koji način razmišljamo“, napomenuo je Možnik koji je sa samo 33 godine postao predsjednik HGS-a.&nbsp; - Dosta sam dugo razmišljao, nisam bio siguran jesam li spreman u tom trenutku ići na tako visoku i odgovornu funkciju, ali procijenio sam kako trebam preuzeti odgovornost i probati. Nije bilo lako mlad nametnuti drugima autoritet, ali ljudi su s vremenom vidjeli da imam veliku strast prema poslu, dao sam se puno, i vremenski i energetski, pokrenuli smo projekte na puno strana. Ostvarili smo odličnu suradnju sa Ministarstvom turizma i sporta i HOO-om te brojnim drugim partnerima koji nas podržavaju u razvoju gimnastike. Ne mora značiti da će svaki vrhunski sportaš biti dobar na toj funkciji, ali ja sam za to da se ljudima da prilika za uključivanje u rad, na bilo kojoj funkciji. Za kvalitetne ljude uvijek ima mjesta. Naš Izvršni odbor sastavljen od devet članova, u ovom mandatu ima prosjek 40 godina. Naravno, imamo uz sebe i starije, respektiramo njihovo iskustvo. Uspjeli smo sve energije i interese svesti na zajednički nazivnik i gledati u istom smjeru - zaključio je Možnik.

Kad pogledate rezultate s najvećih natjecanja, zemlje koje osvajaju medalje, kao da ste ih posložili po BDP-u, kaže predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza

Marijo Možnik: Rezultati koje postižu hrvatski gimnastičari nisu 'normalni'

Kada bismo sportsku karijeru Mirele Šikoronje Ivančin trebali opisati u jednoj rečenici, najlakše bi bilo reći da je bila odlična stolnotenisačica i da je danas vrhunska trenerica, naročito kada je riječ o parasportu.S parastolnotenisačicom Anđelom Mužinić Vincetić osvojila je niz svjetskih i olimpijskih odličja, a velika „točka na i“ bilo je pojedinačno zlato na Paraolimpijskim igrama u Parizu prošle godine. To zlato nije promijenilo puno u Mirelinom i Anđelinom životu, ali…- Nije se puno toga promijenilo, ali mi je u jednom trenutku Anđela rekla „Mia, šta smo sada postale važne?“, i to me oduševilo. Ono što se promijenilo je to da su se u mnogočemu izjednačili olimpijci i paraolimpijci i to je velika stvar. Bilo je raznih dodjela i svečanosti, pa su čak i kulturnjaci kada su si dodjeljivali priznanja pozvali i olimpijce i paraolimpijce. Zapravo su sportaši sami sebe pogurali i izjednačili. Što se tiče mene, tu se nije baš puno promijenilo, ali mislim da je tu najveći problem što sam žena. Da neki muški trener ima ovoliko vrhunskih rezultata i medalja na najvećim natjecanjima, mislim da bi puno bolje kotirao. Ali kad si u struci i razgovaraš, primjerice, s Elkasevićem ili Bralićem, onda osjećaš da si „tu“ i imamo puno tema za razgovor i izmjenu iskustava - kaže Mirela Šikoronja Ivančin.&nbsp;&nbsp;*Spomenuto Anđelino zlato je čak i za pomnije pratitelje paraolimpijaca i sporta uopće bilo velika senzacija, pa su nekoliko puta vrtjeli televizijsku snimku njezinog finalnog meča protiv Korejke Jiyu Yooni.- Nama to nije bila senzacija jer smo mi 15 godina bile izrazito ambiciozne i vrijedne. Anđela je stvarno prava sportašica, a i ja sam sličan karakter, pa smo si već odavno postavile visoke ciljeve i korak po korak smo išle prema njima. S njezinim i mojim iskustvom nismo stavile u fokus niti medalje, niti postizanje nekog određenog rezultata jer sam tijekom godina uvjerila da je postavljanje takvih ciljeva kontraproduktivno. Išli smo, zato, za time da puno radimo i sve podredimo tom natjecanju, koje je za svakog sportaša vrh.&nbsp; Paraolimpijci su našli svoje mjestom pod suncem *Kada je riječ o statusu i percepciji paraolimpijskog sporta Hrvatskoj, Mirela navodi dva suprotna primjera.&nbsp;&nbsp;- Negativno me šokirao jedan slučaj. Mislim da je jako puno ljudi u Hrvatskoj, zahvaljujući izravnom televizijskom prijenosu i dobrom terminu, gledalo Anđelino finale u Parizu. Bio je to prekrasa meč jer je, prije svega, bio kvalitetan. Ljudi koji nikad nisu gledali parasportaše su mislili „Ah, to se nekaj napikava“, no tu se stvarno igrao ozbiljan stolni tenis i bio je to vrlo napet meč s pozitivnim ishodom za nas i mnogi su bili istinski oduševljeni viđenim. Mislim da je to bila jedna od najvećih promocija parasporta u Hrvatskoj do sada. I onda se dogodi da HRT, koji je izravno prenosio taj meč, u svojem pregledu najvećih rezultata u 2024. godini ni ne spomene Paraolimpijske igre. To me baš jako šokiralo.&nbsp;*Postoji, dakako, i ljepša strana cijele priče...- Mi smo našli svoje mjestom pod suncem. Paraolimpijci puno bolje stoje kada je riječ o percepciji sporta nego prije. Sve je počelo na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. kada su Britanci potpuno izjednačili paraolimpijce s olimpijcima. Nama je u Hrvatskoj trebalo puno godina pomicanja granica, ali mislim da smo u tom statusu jako napredovali. U Zagrebu je napravljen uistinu veliki pomak. I glavna tajnica Sportskog saveza Suzana Šop je bila prisutna na polufinalu i finalu u Parizu i stvarno sam bila sretna kad mi je nakon toga rekla da joj je to bio najljepši sportski događaj koji je pratila.*Trenerski posao je tema o kojoj bi Mirela Šikoronja Ivančin mogla razgovarati danima. Primjerice o tome da je lakše biti sportaš nego trener.- Kao sportaš si uvijek fokusiran samo na sebe, ne brineš ni o čemu, a o tebi se brinu svi drugi u sustavu, a trener je uz tebe i razmišlja o svemu o čemu ti ne moraš razmišljati. Trenerski posao, pak, ljudi općenito dovoljno ne cijene. Ti kao trener ne moraš biti samo stručnjak u svojem sportu, nego i psiholog i pedagog, prvenstveno ovo drugo. Uz obitelj i roditelje sportaša ti ga odgajaš i usmjeravaš tamo kamo treba.&nbsp; Lakše je raditi s parasportašima *Mirelina teza je i to da treneri podnose poraze puno teže nego sportaši.- To je istina, teže ih podnose i to nije teško objasniti. Veliko natjecanje ti kao sportašu nosi velik pritisak jer živiš za velik rezultat. Poraz je jedan dio tvoje karijere koji te rastuži i naljuti, ali sve to prođe vrlo brzo. Ako je riječ o Olimpijskim ili Paraolimpijskim igrama, ti kao trener četiri godine razmišljaš o natjecanju, slažeš kockice i planiraš kako doći do najviše razine, kako tempirati formu i još puno toga. I onda kad se dogodi da si u nečemu promašio, i to kroz analize vidiš, to je uistinu jako teško i najradije bi se „požderao“ jer moraš čekati još četiri godine da opet dobiješ priliku za postizanje rezultata, a moraš popraviti samo tu jednu malu kariku u lancu.*Razlika u radu s parasportašima u odnosu na sportaše bez invaliditeta je, smatra Mirela, jako velika, no njoj je lakše raditi s parasportašima jer su oni strpljiviji.- Ljudi sa strane uvijek govor da je s parasportašima puno teže raditi, ali ja volim izazove i gledam to drukčije. Kod parasportaša nema obrazaca. Ti kad vidiš klinca bez invaliditeta da je motorički super, da ima fini mekani zglob, već u startu vidiš da možeš od njega napraviti jako dobrog igrača. Kod parasportaša moraš imati potpuno individualan pristup jer svaka vrsta ozljede, odnosno invaliditeta nosi svoje i izazovno je raditi pomake u svakom segmentu. Kad sam počela raditi s tada 15-godišnjom Anđelom nisam imala pojma o radu sa stolnotenisačima koji sjede, pa sam onda sama išla u dvoranu, sjedila na stolcu i proučavala tehniku te se morala prilagoditi Anđeli i njezinim mogućnostima. Na kraju smo kroz tjelesnu pripremu probudili neke mišiće za koje nismo ni znali da smo ih probudili. To je tisuću izazova koje ja volim rješavati. Osim toga, tu je motivacijski dio gdje je Anđela mene puno više naučila nego ja nju.*O životu trenera u Hrvatskoj puno je toga rečeno i napisano. Kako, zapravo, žive treneri u Hrvatskoj?- Kada bismo se vratili 15 godina unazad, rekla bih – nikako, katastrofa. Sustav neke mlade i perspektivne trenere nije pratio sve dok nisu ostvarili rezultat i ušli u neki od programa. Ja sam bila i vrhunska sportašica i završila fakultet, ali nisam mislila da sam trenerica nego sam bila svjesna toga da moram jako puno toga naučiti i steći puno iskustva da bih si mogla osigurati i financiranje. Danas sam jako zadovoljna sa svime, prvenstveno zato jer je parasport financijski izjednačen sa sportašima bez invaliditeta. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski paraolimpijski odbor jedni druge prate u financiranju trenera i sportaša. Možda neke zemlje imaju puno veće financijske nagrade za osvajanje medalja, ali ja mogu reći da sam zadovoljna i vidim da je kod nas sve u uzlaznoj putanji. Ključno je širenje baze i privlačenje djece u sport *Iako je sada profesionalno vezana uz parasport, Mirela sudjeluje i u radu svojeg matičnog Hrvatskog stolnoteniskog saveza, gdje je članica Izvršnog odbora. Ima li vremena, primjerice, sudjelovati u pripremama za predstojeće Europsko ekipno prvenstvo Zadru?- Nastojim biti prisutna i žao mi je što zbog primarnih obaveza ne mogu biti još više prisutna. U Stručnoj komisiji pomažem maksimalno koliko mogu. Nisam u Organizacijskom odboru Europskog prvenstva u Zadru, ali kroz rad u Izvršnom odboru i puno razgovora s našim predsjednikom Zoranom Primorcem znam sve što se događa i pomoći ću u svakom segmentu u kojem mogu.&nbsp;*Zanimljivo je i Mirelino mišljenje o statusu stolnog tenisa u Hrvatskoj.- Na primjeru HSTS-a se vidi da vođenje sportskih institucija treba, što je to više moguće, prepustiti sportašima, naročito onima školovanima. Mislim da je Zoran Primorac vratio dio percepcije koju je nekad imao stolni tenis u Hrvatskoj. Što se tiče perspektive, na spomenutom Europskom prvenstvu mi imamo dosta velike ambicije. Naši su stolnotenisači jako dobar tim i ako im se osiguraju najbolje moguće pripreme, mislim da su opasni za sve. Ne treba se skrivati od toga da možemo ući i u borbu za medalju. Od cura, uz Hanu Arapović, koja je europska prvakinja U-21, Leu Rakovac i Ivanu Malobabić, koja je imala izrazito dobar nastup na OI u Parizu, također puno očekujemo, ali moramo biti realni - kaže Mirela, uz dodatak o infrastrukturi.- Sport nam je općenito u problemu. Svi se volimo sakriti iza vrhunskih rezultata - rukometaša na Svjetskom prvenstvu, Zrinke Ljutić u Svjetskom kupu, Anđele na Paraolimpijskim igrama. No, mi smo još daleko od dobrih uvjeta jer nam je sportska infrastruktura tragična. Eto, Zagrebu od Univerzijade 1987. nije napravljeno ništa osim Arene. Kad, nadam se uskoro, riješimo problem infrastrukture, trebam raditi na širenju baze sportaša i privlačenju djece u sport. Ovo zadnje je posebno velik izazov - zaključuje Mirela Šikoronja Ivančin.

Nakon Pariza nije se puno toga promijenilo, ali mi je u jednom trenutku Anđela rekla „Mia, šta smo sada postale važne?“, i to me oduševilo, kaže trenerica paraolimpijske pobjednice u stolnom tenisu Anđele Mužinić Vincetić

Mirela Šikoronja Ivančin: Treneri podnose poraze puno teže nego sportaši

Na seminaru pod nazivom "Važnost sporta, održivosti i multikulturalnog dijaloga" u organizaciji Udruženja novinskih agencija Mediterana (AMAN), Talijanske novinske agencije ANSA i Organizacijskog odbora predstavljeno je do sada učinjeno u pripremi Igara. Očekuje se sudjelovanje oko 4500 sportaša iz 26 država, a natjecat će se u 30 disciplina.Mediteranska regija okuplja 480 milijuna ljudi, rodno je mjesto olimpijskih igara te križište svjetova i civilizacija, rečeno je o značaju igara za regiju.Predsjednik Mediteranskih igara u Tarantu Massimo Ferrarese rekao je da će u izgradnju i rekonstrukciju 141 sportskog objekta biti uloženo oko 270 milijuna eura, dok će sama organizacija igara stajati oko 50 milijuna eura. Istaknuto je i kako će Mediteranske igre biti prilika za razvoj Taranta u pravcu turizma, sporta i održivog razvoja. Gospodarstvo grada na jugu Italije u regiji Apulija do sada je počivalo na proizvodnji čelika.Igre su predstavljene u tvrđavi Aragonese u sklopu vojne marine u Tarantu, u kojoj se trenutno nalazi i jedrenjak Amerigo Vespucci koji se sprema na put oko svijeta, a trenutno je na turneji po Italiji. Jedrenjak je poznata svjetska atrakcija koju zovu i "kraljica mora".Direktor ANSA-e Stefano Delessandri istaknuo je kako su Mediteranske igre ujedno prilika za promicanje zajedničkih vrijednosti, produbljivanje suradnje i razmjene informacija među mediteranskim zemljama.&nbsp;Na predstavljanju je bio i talijanski ministar sporta i mladih Andrea Abodi, koji je pružio i institucionalnu podršku organizaciji igara pozvavši na jačanje veza između sporta i kulture među mediteranskim zemljama.AMAN, suorganizator skupa, nepolitička je organizacija koja okuplja 20-ak novinskih agencija u mediteranskoj regiji, među kojima je i HINA. Agencije razmjenjuju vijesti, razvijaju kanale komunikacije, bave se temama demokratizacije, ljudskih prava, očuvanja okoliša, socio-ekonomskim pitanjima, te promicanjem mira i sigurnosti na Mediteranu. (hina/hoo/vk)

clanci-slike/MI-Taranto-2026.---predstavljanje.jpg

Taranto, 17. travnja 2025. - U talijanskom gradu Tarantu predstavljene su u četvrtak XX. Mediteranske igre koje se trebaju održati u tom gradu od 21. kolovoza do 3. rujna 2026. godine.

U Tarantu (Italija) predstavljeno 20. izdanje Mediteranskih igara koje se trebaju održati u ljeto 2026. godine

Zasjedanje Izvršnog odbora MOMI-ja i obilježilo je razmatranje problematične situacije u Organizacijskom odboru MI-ja Taranto 2026. koji mora što prije pokrenuti aktivnosti u pripremnoj sferi samog događaja.&nbsp;&nbsp;Od ostalih odluka i zaključaka, za izdvojiti je MOMI-jevo iniciranje programa Mediteranski mladi ambasadori pod sloganom "Biti mediteranac u miru i solidarnosti". Cilj programa je stvaranje budućih vođa, kulturna razmjena i jačanje vidljivosti i utjecaja MOMI-ja među mladim naraštajima. Glavni tajnik MOMI-ja Iakovos Filippousis pohvalio je doprinos članova Komisije za solidarnost, kulturu i obrazovanje tom važnom projektu, a posebno doprinos njezine predsjednice, hrvatske članice Izvršnog odbora MOMI-ja Ljiljane Ujlaki Šubić.Prihvaćen je i prijedlog predsjednika Davidea Tizzana da se sportski centar Formia uvrsti u razvojne programe sportova na plaži koje provode nacionalni olimpijski odbori mediteranskih zemalja. Od novih sportova, u program Mediteranskih igara 2030. uvršten je futsal.&nbsp;Članovi IO-a MOMI-ja informirani su i o planiranoj modernizaciji službenih stranica udruge te o završenoj knjizi o osvajačima medalja na MI-ju, napisanoj na francuskom, uz iščekivanje inačice na engleskom jeziku. U suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom (HOO), MOMI će organizirati svečanost odavanja priznanja autoru MOMI-jeva logotipa, cijenjenom hrvatskom dizajneru Borisu Ljubičiću. Svečanost će se održati 29. lipnja u Splitu. (hoo)

Ljubljana, 12. travnja 2025. - Petnaest mjeseci uoči početka Mediteranskih igara u talijanskom Tarantu, u Ljubljani je održan sastanak vodećeg tijela Međunarodnog odbora mediteranskih igara (MOMI).

Izvršni odbor MOMI-ja razmatrao stanje priprema za MI 2026. u Tarantu; u program Igara 2030. uvršten futsal

Glavni domaćin natjecanja najboljih sportaša Starog kontinenta u dobi od 14 do 18 godina je Skopje od 20. do 26. srpnja, no kako Sjeverna Makedonija nema organizacijskih kapaciteta za domaćinstvo međunarodnih gimnastičkih natjecanja, dogovoreno je da se kao suorganizator uključi Osijek.&nbsp;Ugovor su u ime hrvatskog sudomaćinstva potpisali predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, osječki gradonačelnik Ivan Radić i predsjednik GK Osijek-Žito Marko Pipunić. - Osijek ima fantastične uvjete za gimnastiku, tradiciju i ljude koji znaju organizirati ovakva natjecanja. Zato nema ništa normalnije od toga da prijestolnica hrvatske gimnastike bude domaćin ove priredbe. Pozivam sve da dođu u srpnju uživati u EYOF-u, baš kao što svake godine uživaju u DOBRO World Cupu, jer u Osijeku ćemo na ljeto imati priliku gledati buduće olimpijske pobjednike i svjetske gimnastičke zvijezde - rekao je Mateša.&nbsp; Ponos da je Osijek po prvi put suorganizator jednog EYOF-a, nije krio prvi čovjek Grada Ivan Radić:- Velika je ovo stvar za Osijek, Slavoniju i Baranju, ali i cijelu Hrvatsku. Mi smo se pokazali puno puta kao odlični domaćini, a to možemo najbolje vidjeti danas i sutra na Svjetskom gimnastičkom kupu u Osijeku. U srpnju nam dolazi oko 350 mladih gimnastičara kojima smo osigurali smještaj u našem „olimpijskom selu“, u studentskom kampusu koji ima kapacitet za 800 ležećih mjesta. Otvoren je prije 3 godine, vrijednosti 26 milijuna eura i jedan je od najvećih u Hrvatskoj. Dvorana i uvjeti u Osijeku su odlični, zato već sada mogu reći da je Osijek spreman za EYOF. Proslavljeni osječki i hrvatski gimnastičar, sada dopredsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, Robert Seligman, kratko je ustvrdio:- Hrvatski gimnastički savez ponovno će dati sve svoje resurse kako bi pomogli Osijeku u još jednoj organizaciji velikog gimnastičkog događaja - od gimnastičkih sprava do svega što bude potrebno.Zadovoljstvo nije krio ni predsjednik GK Osijek-Žito Marko Pipunić, ujedno i predsjednik lokalnog Organizacijskog odbora EYOF-a 2025.:- Čast nam je što naš klub ima priliku organizirati još jedno veliko gimnastičko natjecanje u Hrvatskoj. U proteklih 15 godina pokazali smo što sve možemo s organizacijom Svjetskog kupa u Osijeku, odnosno kakvi smo domaćini, i vjerujem da je to glavni „krivac“ što smo dobili i priliku biti dio EYOF-a. Mladi ljudi, koji će u svojim karijerama napraviti puno, sigurno će iz našeg Grada, regije i Hrvatske odnijeti nezaboravna iskustva i vjerujem da će nam se ponovno vraćati. Jednoga dana mogli bismo ih gledati i na Svjetskom kupu u Osijeku.Potpisivanju ugovora te konferenciji za medije nazočio je i Nikola Vincetić, član Organizacijskog odbora EYOF-a Skopje 2025. (dobroworldcup/hoo/vk)

Osijek, 11. travnja 2025. - Netom prije početka prvog finalnog dana na DOBRO World Cupu u osječkoj dvorani Gradski vrt, Gimnastički klub Osijek-Žito, Grad Osijek i Hrvatski olimpijski odbor (HOO) potpisali su ugovor o suorganizaciji ovogodišnjeg izdanja ljetnog Europskog olimpijskog festivala mladih (EYOF).

Predsjednik HOO-a Mateša, gradonačelnik Osijeka Radić i čelnik GK Osijek-Žito Pipunić potpisali ugovor o suorganizaciji EYOF-a

Naša najeminentnija nutricionistica održala je predavanje pod naslovom „Prehrana sportaša“. Naglasak je stavila na programirane dnevne obroke, odgovarajuću suplementaciju dodataka prehrani (provjerenih, registriranih i sigurnih u primjeni), posebnu važnost hidratacije organizma i konzumiranje odgovarajućih izotoničnih, energetskih, hranjivih napitaka, kao i napitaka za detoksikaciju i opravak.&nbsp;Magistra Vurdelja posebno je naglasila svu štetnost konzumiranja pretjeranih količina slatkiša i slatkih gaziranih napitaka prepunih šećera koji se puno brže resorbira iz tekućine (dakle, slatkih napitaka) nego iz hrane, vodeći organizam u čistu kiselost.- Prehrana je navika, kod kuće ne učimo pravilno se hraniti i stoga je izuzetno teško svima&nbsp;nama, pa i sportašima, približiti svu važnost odgovarajuće prehrane, jer navike se teško mijenjaju. Prehrana je kao i metabolizam, prije svega strogo individualna, kao otisak našeg palca, individualna je, kao u ostalom i trening. Vrijedno je upamtiti da odgovarajuća prehrana mora biti raznovrsna i mora imati pravu mjeru. Jesti treba dva do tri sata prije treninga. I ne manje važno, organizam želi i treba hranu vlastitog podneblja - kazala je u preporukama mladim sportašima magistra Vurdelja.Naglasila je i druge dvije izuzetno važne stvari, a prva od njih je pravilno disanje.- Kisik je, uz vodu, najvažniji, posebice u ovom slučaju jer je riječ o tzv. „vodenom sportu“. Vaterpolisti dva puta dnevno ulaze u bazen i tu je disanje itekako važno. Također izuzetno važan je i odmor, kako spavanje osam sati noću, tako i dnevno oko sat i pol jer oporavak i rekuperacija su vrlo važni. Kada odmaramo najjača je produkcija&nbsp;hormona rasta, i anaboličkog rasta i razvoja - kazala je HOO-ova voditeljica zdravstvene skrbi sportaša te nastavila:- Budući da je riječ o tzv. „vodenom sportu“, uslijed kojeg vaterpolisti dva puta dnevno treniraju u kloriranom bazenu, nužno je upozoriti koliko je važna skrb o koži, našem najvećem zaštitnom organu, te koliko je važno tuširanje s kvalitetnim sredstvima i njega kvalitetnim losionima za tijelo, kako bi se osiguralo zdravlje kože.Iznimno zanimljivo i nadasve korisno predavanje privuklo je pozornost 22 reprezentativca i pet trenera. A koliko su mladi vaterpolisti bili zaintrigirani temom, najbolje svjedoče njihova pitanja po završetku predavanja. Mag. pharm. Mimi Vurdelja stručno im je odgovorila na sve upite - bilo da je riječ o konzumaciji vode tijekom obroka, najboljim terminima za dnevni unos hrane ili o količini protenskih pločica koja se dnevno može uzeti kao dodatak prehrani. (hoo)&nbsp;&nbsp;

Varaždin, 10. travnja 2025. - Slijedom poziva Hrvatskog vaterpolskog saveza i trenera hrvatske muške juniorske reprezentacije Zorana Bajića, gost predavač mladim vaterpolskim reprezentativcima, na pripremama u Varaždinu, bila je voditeljica HOO-ova programa zdravstvene skrbi sportaša i tajnica Zdravstvene komisije HOO-a Mimi Vurdelja.&nbsp;

Mimi Vurdelja održala u Varaždinu predavanje juniorskim vaterpolskim reprezentativcima na temu prehrane sportaša

Strategija definira konkretne mjere za smanjenje emisija povezanih s uredskim poslovanjem, putovanjima, nabavom, organizacijom događanja i energetskom učinkovitošću. Među ključnim koracima ističu se prelazak na održive oblike prijevoza, nabava proizvoda s manjim ekološkim otiskom, digitalizacija komunikacije i bolja kontrola potrošnje energije. Posebno važna faza bit će preseljenje u novu zgradu u vlasništvu HOO-a, čime će se omogućiti detaljnije praćenje i optimizacija potrošnje energije.Iako projekt OCEAN službeno završava u svibnju 2025., Hrvatski olimpijski odbor nastavlja s provedbom mjera definiranih u strategiji i nakon završetka projekta, potvrđujući time svoju predanost dugoročnim ciljevima održivog razvoja i očuvanja okoliša.Podsjetimo, projekt OCEAN koordinira Europski olimpijski odbor (EOC), a podržan je iz programa Europske unije Erasmus+. Kroz projekt su se nacionalni olimpijski odbori educirali, razmjenjivali primjere dobre prakse te razvijali vlastite pristupe mjerenju i smanjenju emisija stakleničkih plinova. Hrvatski olimpijski odbor ponosan je što je dio ove inicijative koja pokazuje da i sport može imati važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. 👉 Strategiju HOO-a za smanjenje CO₂ otiska možete preuzeti <a href="https://dev.hoo.hr/dokumenti/Strategija-HOO-a-za-smanjenje-CO2.pdf" rel="noopener noreferrer" target="_blank">ovdje</a>.

clanci-slike/Snimka-zaslona-2025-04-11-161010.png

Hrvatski olimpijski odbor aktivno sudjeluje u provedbi međunarodnog projekta OCEAN (Olympic Committees of Europe Approaching Carbon Neutrality), koji okuplja nacionalne olimpijske odbore iz cijele Europe s ciljem smanjenja emisija CO₂ i poticanja održivosti u sportu. U sklopu projekta, HOO je razvio vlastitu strategiju za smanjenje ugljičnog otiska, koja je upravo objavljena na službenoj internetskoj stranici HOO-a.

Hrvatski olimpijski odbor objavio strategiju za smanjenje CO₂ otiska u sklopu OCEAN projekta

Organizator je bila Sportska zajednica Grada Labina pa je sve najprije pozdravio njezin predsjednik Đanluka Miletić, istaknuvši zajedništvo labinske sportske obitelji i sinergiju s Gradom koji je puno uložio u sportsku infrastrukturu, kao zalog za budućnost, jer će privući još više mladih te čestitao svim nominiranim i nagrađenima koji su bili najbolji među najboljima. Tajnik Labinske sportske zajednice Siniša Verbanac, koji je s Anom Černjul moderirao program, rekao je kako je prošla godina bila jedna od onih povijesnih zbog niza izvrsnih rezultata labinskih sportaša, ali najviše zbog izgradnje novog Sportskog centra Vinež i obnove dvorane u OŠ "M. Vlačić". Čestitao je svima i Branko Bašić, dopredsjednik Sportske zajednice Istarske županije, koji je istaknuo dobru suradnju sa labinskom sportskom zajednicom. Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač pohvalio je ulaganje Grada Labina u sportsku infrastrukturu te istaknuo kako je svaki rezultat labinskih sportaša i sportašica dobrobit i za hrvatski sport na nacionalnoj razini te čestitao na tome trenerima, sportašima i njihovim roditeljima koji ih potiču da se bave sportom. Krajač je najavio da će HOO i dalje biti trajan i dobar partner Sportskoj zajednici Labina, s kojom i inače dobro surađuje, pa zato rado dolazi u Labin.Gradonačelnik Valter Glavičić čestitao je svim nominiranima i dobitnicima te rekao kako je prošle godine bilo puno truda, dobrih rezultata i ulaganja u sportsku infrastrukturu, ali da ovo nije kraj. Najavio je daljnja ulaganja u labinski sport, obnovu dvorane OŠ "Ivo Lola Ribar" i Gradskog stadiona, istaknuvši dobru suradnju sa Sportskom zajednicom Labina, Istarske županije, HNS-om i HOO-om. Nakon govora, na red je došlo proglašenje najboljih. Edib Jagodić, judaš Ippona, i Ana Jajčević, rukometašica Rudara, proglašeni su najuspješnijim sportaši(ca)ma Grada Labina za 2024. godinu. Priznanje Ani Jajčević uručio je labinski gradonačelnik Valter Glavičić, dok je Edibu Jagodiću priznanje uručila zamjenica gradonačelnika Federika Mohorović Čekada.Najuspješnija ekipa su rukometašice Rudara, u čije ime je nagradu primila Matea Peršić, a uručio ju je glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, dok je u ekipnoj kategoriji mlađih uzrasta nagradu primila selekcija U13 ŽRK Rudar, a primila ju je Leona Zupićić iz ruku Adrijane Prosenjak. U kategoriji sportskih nada nagrađeni su nogometaš Rudara Lovro Višnjić i judašica JK Meto Nola Fornažar. Višnjiću je nagradu dao predsjednik Rudara Sandi Dobrić, dok je Fornažar priznanje primila od Patrika Frankovića, dopredsjednika Sportske zajednice Labina. Najuspješnijim trenerom proglašen je Ervin Kiršić iz Atletskog kluba Albona, a nagradu mu je uručio dugogodišnji atletski trener Franko Zidarić. Nagrade za životno djelo pripale su Remzi Zalihiću (posthumno) te Renatu Jelčiću. Zalihićevu nagradu primila je od gradonačelnika Glavičića supruga Karmen Kokot, dok je Jelčić priznanje primio od Josipa Faragune koji je nagradu za životno djelo dobio prije dvije godine. (Glas Istre / hoo)

Labin, 8. travnja 2025. - U nazočnosti mnogobrojnih sportaša, sportskih djelatnika, predstavnika raznih klubova i saveza te njihovih gostiju, u dvorani SC-a "Franko Mileta" svečano su proglašeni najbolji sportaši i sportašice grada Labina za prošlu godinu.

Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač nazočio proglašenju najboljih sportaš(ic)a grada Labina u 2024. godini

Brokeri s juniorima i kadetima dočekuju Dinamo

Prva muška liga (26. kolo): Marsonia nadigrala Samobor, Gorica slavila u Kostreni

Lagana pobjeda Korčulana

USKORO

PO-BJE-DA!!! – utakmica protiv Nizozemske završila je s uvjerljivih...

Proglašeni najbolji parasportaši Zagreba, SSGZ-u i predsjedniku Šafraniću dodjeljena posebna priznanja